Livio Morosin jedan je od ponajboljih domaćih autora, a novi album "Nebo zgor Pomera" opet pokazuje da nije izgubio ništa od inspiracije s kojom je započeo karijeru u kojoj je potpisao neke od najboljih domaćih albuma ("Bura tramuntana" s etnoglazbenikom Darijem Marušićem) ili napisao pjesme za najuspješniji domaći album ča-vala, "Gušti su gušti" Alena Vitasovića.
Puno toga Morosin je snimio između eksperimentalnih Gustaph y njegovi dobri duhovi, etna Anelida i solo albuma, a novi album vraća ga formatu, uvjetno govoreći, konvencionalnije pop-glazbe, ali one koja svojom modernošću i sukladnošću sa svijetom pokazuje kakav je majstor. Kako zvučati svjetski relevantno, a ostati potpuno svoj, čuje se na "Nebo zgor Pomera", albumu potpuno inficiranom Istrom, čije pjesme na lokalnom leksiku odmah osjetite kao prirodni Morosinov izraz. Album je suradnja s aranžerom Ivanom Arnoldom i producentom Edijem Cukerićem, a rezultat je jedan od najboljih ovogodišnjih domaćih albuma.
Koliko god Morosinove pjesme bile sjajni komadi lokalne tematike i intimističkih tekstova, toliko su i pandan svjetskim prvacima pa ga možete slušati i kao albume Marca Ribota ili Marka Lanegana. "Nebo zgor Pomera" zvuči kao da ste uronili prst u more u Istri i povezali se sa svjetskom scenom, a naturalna, prozračna produkcija Edija Cukerića izvukla je maksimum iz odličnih pjesama kakve zna napraviti i Damon Albarn s Gorillazom.
Nedavno sam gledao i komentirao Gorillaz u Zagrebu baš u društvu Edija Cukerića pa poveznice nimalo ne čude. Uz glas i pjesme Morosina, Ivana Arnolda, koji je napravio aranžmane i odradio klavijature i programiranje, Arsena Pliška na gitari, Vedrana Unukića na basu i bubnjara Andreja Baraca, "Nebo zgor Pomera" zvuči kao zavodljiva iskaznica domaćeg podneblja koje je autor preuredio u svjetski relevantan iskaz. Novi je album dio projekta "Pionirski dom" koji vodi Cukerić, a čiji su svi albumi objavljeni na vinilima i streaming servisima.
Otvori KEKS Pay
