Službena verzija događaja, ispričana kroz maglovita sjećanja shrvane Pamele Courson, zvuči gotovo filmski tragično. Nakon večernjeg izlaska u kino, par se vratio u stan u ulici Beautreillis. Jim Morrison se nije osjećao dobro, mučio ga je kašalj i povratio je manju količinu krvi. Odbio je pozvati liječnika i umjesto toga zatražio toplu kupku.
Posljednje riječi koje je Pamela navodno čula bile su: "Jesi li tu, Pam? Pam, jesi li tu?". Nekoliko sati kasnije, oko šest ujutro, pronašla ga je potopljenog u vodi, s osmijehom na licu. Bio je 3. srpnja 1971, a njemu tek 27 godina. Francuske vlasti, ne videći razlog za sumnju, nisu naredile obdukciju. Smrt je proglašena prirodnom, a tijelo je, zamotano u plastiku i suhi led, ostalo u stanu tri dana dok se nisu riješili detalji pogreba.
Odlazak u Pariz trebao je biti bijeg. Nekoliko mjeseci ranije, Morrison je napustio Los Angeles kao sjena nekadašnjeg seks simbola. Natečen od alkohola, zapuštene brade, postao je karikatura samog sebe. Tijekom snimanja posljednjeg albuma Doorsa, "L.A. Woman", znao je popiti i do 36 piva dnevno. Njegov glas je slabio, a stihovi su presušili. Pariz je trebao biti utočište, prilika da se očisti, smršavi i ponovno poveže s muzom koja ga je stvorila. Želio je postati pjesnik, a ne umiruća rock zvijezda. No, umjesto iskupljenja, francuska prijestolnica postala je njegova grobnica, a okolnosti koje su dovele do toga pretvorile su njegovu smrt u jednu od najvećih zagonetki rock glazbe.
Pukotine u službenoj priči pojavile su se gotovo odmah. Kada je menadžer Doorsa, Bill Siddons, stigao iz Amerike, dočekao ga je zapečaćeni lijes i smrtni list. Samo su Pamela i njihov prijatelj Alain Ronay vidjeli tijelo. Pogreb na slavnom groblju Père Lachaise bio je brz i tih, bez svećenika, a Pamela je američkoj ambasadi slagala da Jim nema živuće rodbine kako bi ubrzala proceduru. Pitanja su se gomilala. Tko je bio liječnik koji je potpisao smrtovnicu nečitkim rukopisom? Zašto nitko od članova benda ili obitelji nije bio obaviješten na vrijeme? Klavijaturist Ray Manzarek najbolje je sažeo opću sumnju upitavši Siddonsa: "Kako uopće znaš da je Jim bio u tom lijesu? Kako znaš da to nije bilo 70 kilograma je**nog pijeska?".
Najraširenija alternativna teorija, koju je godinama kasnije promovirao i biograf Danny Sugerman, jest da je Morrison umro od predoziranja heroinom. Sugerman je tvrdio da mu je Pamela priznala kako je te noći Jim, koji se panično bojao igala, slučajno ušmrkao heroin misleći da je kokain. Parizom je u to vrijeme kružila iznimno jaka vrsta poznata kao "China White", a za nekoga tko nije bio naviknut na opijate, ishod je mogao biti fatalan. Ta teorija objašnjava povraćanje i iznenadno pogoršanje stanja, ali mnogi Morrisonovi prijatelji tvrdili su da je, unatoč sklonosti alkoholu i psihodelicima, prezirao teške droge.
Najšokantnija verzija događaja, međutim, dolazi od Sama Bernetta, menadžera tada popularnog pariškog noćnog kluba Rock & Roll Circus. U svojoj knjizi "The End: Jim Morrison", Bernett tvrdi da Morrison uopće nije umro u stanu. Prema njegovim riječima, pjevač je te noći stigao u klub kako bi kupio heroin za Pamelu. Nakon što je nestao na dvadesetak minuta, pronađen je bez svijesti u zaključanom WC-u. "Sjedio je na školjci, glave pognute prema naprijed, s pjenom na usnama i nosu", tvrdio je Bernett. Pozvao je liječnika koji se zatekao u klubu, a ovaj je mogao samo konstatirati smrt. Kako bi izbjegli skandal koji bi zasigurno zatvorio klub, dvojica dilera od kojih je Morrison kupio drogu, uz prešutno odobrenje uprave kluba, iznijela su njegovo tijelo na stražnji izlaz, odvezla ga u stan i smjestila u kadu s toplom vodom kako bi se lažirao trenutak smrti. Ovu priču potvrdio je i fotograf Patrick Chauvel, koji je te noći radio u klubu i tvrdio da je pomogao nositi Morrisonovo tijelo zamotano u deku.
Ta mračna i kaotična smrt bila je, na neki način, logičan kraj za umjetnika koji je cijelu karijeru plesao na rubu. Od prvih dana, Morrisonov nastup bio je spoj poezije, šamanizma i čiste provokacije. Njegova karijera bila je obilježena sukobima s autoritetima, a vrhunac se dogodio na zloglasnom koncertu u Miamiju 1969. godine. Pijan i ratoboran, Morrison je navodno simulirao masturbaciju i, prema nekim svjedocima, nakratko pokazao spolovilo publici. Iako nikada nije nedvojbeno dokazano, incident je doveo do sudskog procesa, optužbi za nepristojno ponašanje i profanost te otkazivanja turneje. Presuda od šest mjeseci zatvora visjela mu je nad glavom i bila je jedan od glavnih razloga za bijeg u Pariz. Bio je umoran od uloge "Kralja Guštera" koju je sam stvorio.
Na kraju, misterij Morrisonove smrti samo je zacementirao njegov mitski status. Pridružio se "Klubu 27", tragičnoj skupini glazbenika preminulih u toj dobi, a nerazjašnjene okolnosti osigurale su mu besmrtnost. Pokopan je na Père Lachaiseu, a na njegovu nadgrobnu ploču kasnije je uklesan natpis na starogrčkom: ΚΑΤΑ ΤΟΝ ΔΑΙΜΟΝΑ ΕΑΥΤΟΥ, što se prevodi kao "vjeran vlastitom duhu". To je možda i jedina neosporna istina o čovjeku koji je živio i umro prema vlastitim, često samodestruktivnim pravilima, ostavljajući iza sebe glazbu, poeziju i misterij koji traje i danas.
Otvori KEKS Pay
