U Novigradu je prošlog vikenda održan mali, ali važan Festival kratkometražnog filma koji već četiri godine počiva na entuzijazmu osnivačkog para Gianne Buršić i Danijela Handjala, kao i lokalnog stanovništva i prijatelja koji im nesebično pomažu da unatoč neprikladno niskom budžetu taj pitoreskni gradić pretvore u razigrano filmsko platno, u kojem se programi ne održavaju samo u izvrsno uređenom društvenom centru CMIK, nego i na plažama, trgiću u staroj gradskoj jezgri, u beach barovima...
Festival je to bez velike pompe, pa čak i žirija – u njemu su važni jedino glasovi publike, koja je ove godine presudila da je najbolji film u međunarodnoj konkurenciji suptilna, ali i potresna eksperimentalna queer drama "To podijeljeno mjesto" Inés Pintor Sierre i Pabla Santidriána, a u regionalnoj "Stan A2" Gaje Möderndorfer, o sudbinama staraca o kojima se društvo brine manje nego o psima – i jednom psu koji je svojem ostarjelom vlasniku, zanemarenom od svih susjeda, uspio spasiti život.
Mali, ali izrazito vrijedan Festival kratkog metra Novigrad ove nam je godine pokazao moć koju filmski jezik ima u suočavanju s bolnim društvenim temama, kao i važnost da se takvi filmovi mogu nesmetano prikazivati pred publikom koja ih treba
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Najprije, molio bih novinare i urednike da se uvijek piše tzv. SAO Krajina, jer je to bila paradržava, ni od koga priznata i stvorena na zločinu. Slažem se kako su dijalog i otvorenost, kao i součavanje s teškim i osjetljivim pitanjima svakako potrebni i dobrodošli, ali uz uvažavanje činjenica (poput ove koju sam ranije naveo) te stavova (pa i dojmova, ali to su različite kategorije) onih misle drukčije od nas. Mislim da je važno što je pluralnost trajna odlika hrvatskoga društva i naše bogatstvo, prostor dijaloga treba biti otvoren doslovno svima, uz napomenu da dojmove treba razlikovati od stavova, a posebno od činjenica.