Miljenica američke TV voditeljice Oprah Winfrey, poznata vlogerica i autorica bestselera "Drži se" te jedna od poznatijih Hrvatica u Americi – Kristina Kuzmič ovih dana u Hrvatskoj promovira svoju novu knjigu. Riječ je o potresnoj autobiografskoj knjizi "Znam kako ću", na hrvatski prevedena u izdanju Profila, u kojoj hrabro govori o višegodišnjoj borbi da sina izvuče iz vrtloga depresije i anksioznosti, suicidalnih poriva, alkohola i droge. Tim je povodom i nama kratko otvorila dušu.
Kako ste se odlučili napisati knjigu o tako teškoj temi?
Prije nekoliko godina moj sin Luka i ja zajedno smo snimili video u kojem smo otvoreno podijelili samo dio naše priče, jer on je osjećao da su mu, kad mu je bilo najteže, najviše pomogla iskrena svjedočanstva drugih ljudi koji su se također borili s mentalnim poteškoćama. Taj video doveo je i do ove knjige. A Luka, ne samo da je napisao posljednje poglavlje, već mi je pomogao i sa svim poglavljima koja sam ja pisala. Razgovarali smo o svakom od njih kako bi mi dao svoje mišljenje da sve bude autentično onome što je doživio i osjećao. Ova knjiga ne bi postojala da Luka nije bio potpuno uključen. Nikada ne dijelim ništa javno o svojoj djeci bez njihove potpune suglasnosti i sigurno ne bih podijelila nešto ovako osobno da Luka nije odlučio sudjelovati. Uglavnom, postoje mnoge obitelji koje pate u tišini i misle da su same u svojoj borbi. Upravo smo zbog njih odlučili progovoriti u nadi da će im ova knjiga donijeti utjehu, razumijevanje i osjećaj da nisu same.
Što vam je kao obitelji najviše pomoglo da opstanete?
Iskreno, kad sam prestala pokušavati "popraviti" njega i počela raditi na sebi kako bih mu mogla postati najbolji mogući sustav podrške. Morala sam naučiti pustiti kontrolu i umjesto toga graditi povezanost. Naučila sam da te dvije stvari ne mogu postojati istovremeno. Moja sklonost kontroli donosila mi je osjećaj neuspjeha, a njemu osjećaj nelagode. Morala sam naučiti ne 'roditeljevati' zbog stalnog osjećaja straha, što je jako teško kada se tvoje dijete s nečim bori.
Kako prepoznati simptome depresije kod djeteta?
To je jako komplicirano jer se depresija kod svakoga manifestira drugačije. Neka djeca (i odrasli) uspješnije je skrivaju od drugih. Kod svojeg sina primijetila sam da mu stvari i hobiji koji su mu prije donosili radost više ne znače ništa. Prestao je mariti o bilo čemu.
Koje ste si 'laži' govorili dok ste pokušavali odgajati depresivnog sina?
Da znam kako se on osjeća. Da imam više kontrole nego što sam zapravo imala. Da dobar roditelj uvijek zna kako pomoći svom djetetu. Da nisam sposobna nositi se s tim. Da je najbolje staviti njega na prvo mjesto i potpuno zanemariti vlastite potrebe. Puno, puno laži.
Imao je 15 godina kada ste mu u sobi našli skrivenu drogu?
Da, i isprva sam bila ljuta i pokušavala sam različitim kaznama zaustaviti ga da koristi drogu, ali nijedna nije djelovala. Tada sam shvatila da je koristio drogu jer je pokušavao 'umrtviti' duboku depresiju koju je osjećao. Ja sam drogu vidjela kao problem, a moj sin, u svojoj depresiji, vidio ju je kao rješenje. Shvatila sam da moramo riješiti korijen problema, a ne samo simptome.
U toj vašoj borbi zacijelo postoji onaj težak prijelomni trenutak kad ste shvatili da ne možete sami i da trebate pomoć.
Isprva, kada sam primijetila promjene kod svog sina, mislila sam da su to samo tipične promjene koje svako dijete prolazi kada postane tinejdžer. Mislila sam da znam kako to riješiti: trebam ga voljeti u svakoj situaciji, podržavati njegove hobije, podsjećati ga koliko je sjajan, imati strpljenja, postaviti pravila i granice kako bih odgojila ljubaznu i odgovornu osobu. No, kada sam shvatila da je ovo mnogo dublje i ozbiljnije od podivljalih tinejdžerskih hormona, znala sam da nam je potrebna profesionalna pomoć.
Koliko ste se vi promijenili na tom putovanju prema ozdravljenju sina?
Doslovno sam odrasla! Morala sam puno raditi na vlastitim problemima, nesigurnostima, strahovima i egu kako bih mogla pomoći njemu. Iako su ti dani borbe bili najgori trenuci u našim životima, zbog svega što nas je to iskustvo naučilo sada oboje imamo puno više povjerenja sami u sebe.
Kako je Luka danas?
Dobro je. Još ima loših dana, ali sada zna što mu tada pomaže. Ima 21 godinu, radi u restoranu i planira studirati restauraciju starih automobila. Ima predivnu djevojku i u vezi je već pet godina. Moj odnos s njim danas je jači nego ikad i stvarno sam ponosna na njega.
Zanimljiva je i fotografija vas dvoje na naslovnici knjige.
Ta je fotografija snimljena na otoku Ugljanu 2019. godine, po dolasku u Hrvatsku, odmah nakon što je Luka neko vrijeme proveo u psihijatrijskoj bolnici i još je bio vrlo depresivan. Jedan dan predložila sam obiteljsku šetnju i pristao je. Moj muž, koji je hodao iza nas, snimio nas je bez našeg znanja jer je želio da imam zabilježen taj trenutak u kojem mi se Luka otvara, trenutak u kojem nije bio izoliran i u kojem mi je čak dopuštao da mu pokažem nježnost. Tada nismo ni sanjali da ćemo ikada pisati knjigu o našoj priči. Da moj muž nije snimio tu fotografiju, vjerojatno bih zaboravila i taj trenutak našeg povezivanja jer je u to vrijeme bilo puno više trenutaka tuge i straha. Fotografija tog trenutka pomogla mi je u mnogim teškim danima.
Kakve su kritike knjige, javljaju li vam se roditelji sa sličnim problemima?
Svaki dan! Javljaju se uglavnom roditelji, ali primila sam i neke dirljive poruke tinejdžera. Nakon što pročitaju knjigu, govore nam da se prvi put osjećaju shvaćeno. Činjenica je da puno ljudi tiho pati i osjeća sram, Luka i ja nadamo se da će ih naša knjiga ohrabriti da budu otvoreniji i potraže pomoć i podršku koja im je potrebna.
Iz ratnog Osijeka s roditeljima ste kao tinejdžerica otišli u Ameriku. Što najradije pamtite iz doba odrastanja u Hrvatskoj?
Toplinu ljudi. Volim naš narod. Volim našu zajednicu. Volim našu kulturu. Zaista sam zahvalna što sam odrasla u Hrvatskoj. Bila sam baš u Osijeku prije nekoliko godina i jedva čekam vratiti se 24. svibnja na promociju svoje knjige. Pokušavam dolaziti u Hrvatsku svake godine. Voljela bih i češće.
Radili ste kao konobarica kad ste se prijavili 2011. u show Oprah Winfrey i pobijedili. Hrabra odluka, tu je krenula uzlazno i vaša karijera?
Prošlo je nekoliko godina između mog iskustva s Oprah i početka objave videozapisa o mojem životu na društvenim mrežama. No, istina je da mi je iskustvo s Oprah donijelo samopouzdanje i motivaciju da uvijek budem autentična jer bez tog samopouzdanja i autentičnosti ne bih imala karijeru kakvu imam danas.
