Na jednom otoku usred oceana, koji nije ucrtan ni na jednu kartu, živi mali narod – Liliputanci. A onda im more donese brodolomca, ogromnog engleskog mornara Gullivera. Priča je to slavnog romana Jonathana Swifta, koji ovih dana postaje kazališna predstava za najmlađe.
Premijera je u Žar ptici zakazana za petak 28. rujna, a “Gullivera” režiraju Saša Božić i Ksenija Zec. Pitamo ih stoga što priča iz davne 1699. godine znači klincima iz 21. stoljeća.
Povratak klasicima
– Ovaj je naslov bio prijedlog ravnatelja Žar ptice Drage Utješanovića, a mi smo mu se obradovali. Čini nam se da je situacija u državi takva da je važno vraćati se klasicima. Cijela kultura i značaj kulture dovedeni su u pitanje i zato je važno jakim klasicima, što dječjim, što onima za odrasle, iznova dokazivati stvari koje su istinski neupitne. A djeci 21. stoljeća ovo djelo govori o razumijevanju stranaca, razumijevanju drugih i drugačijih, što je u današnje doba izuzetno važno – ističe Saša Božić, te naglašava kako “Gulliver” djecu uči toleranciji, ali i prihvaćanju stranaca.
Predstava je namijenjena djeci od pet godina do četvrtog razreda iako će, naravno, biti zanimljiva i starijima. Ksenija Zec ističe sjajnu dramatizaciju mlade, tek diplomirane dramaturginje Nikoline Bogdanović.
– Čim smo se prvi put sastali s Gulliverom, postalo je jasno da je to tekst za odrasle i da ga ne možemo raditi na naš uobičajen način, a to je da do teksta predstave dolazimo kroz rad na njoj – objašnjava Ksenija Zec i nastavlja:
– Tako smo prvi puta u dječjem kazalištu naručili dramatizaciju, a Nikolina je to zaista sjajno napravila nakon što smo joj dali upute o temama kojima se želimo baviti jer ovo je opsežno djelo koje ne stane ni u predstavu za odrasle.
Nakon dramatizacije počele su čitačke probe, na kojima su isprva svi čitali sve, i kroz njih su se zapravo iskristalizirale uloge:
Gulliver je Marko Hergešić, a Liliputanci: Petar Atanasoski, Dunja Fajdić, Damir Klemenić, Ante Krstulović, Gorana Marin, Amanda Prenkaj, Vesna Ravenšćak Lozić. S ekipom je na scenskom pokretu ozbiljno radila i Petra Hrašćanec.
– Nismo željeli ići u uobičajen način na koji se postavlja “Gulliver”, s ogromnom lutkom ili videoprojekcijama, već smo Liliputance riješili drugačije: nastojali smo im usaditi nešto što je emocionalna gesta, ali na posve drugačiji način od onog čime se svakodnevno služimo, dakle da glumci nikada ne posegnu za nečim što je nama uobičajeno i prepoznatljivo. Tako smo dobili ključnu odrednicu: Gulliver ne prepoznaje njihov jezik niti razumije način na koji se oni ponašaju, a upravo je taj posao obavila Petra Hrašćanec.
Odnos velikog i malog
– Važan suradnik bila je i Ana Savić Gecan, scenografkinja i kostimografkinja, jer njena su rješenja postala alat kojim smo gradili predstavu – ističe Saša Božić i opisuje platna koja čine scenografiju, a koja su i jedra i more i ležaljke na plaži... te su to alati kojima autorska i glumačka ekipa razgrađuje Liliput i igra se odnosom velikog i malog. Kao najsloženiji dio rada na predstavi Saša ističe način na koji su napravili svijet koji je i začudan i stran te kako postići da ga djeca kroz predstavu usvoje. Stoga i pogled na susjednu fotografiju obećava pravu guliverovsku avanturu u Žar ptici.
>> Likovni vremeplov kroz 120 godina Umjetničkog paviljona
jel ucite i ove "drugacije" da prihvacaju one koji nisu "drugaciji"?