Traje do 11. siječnja, a svojom se vedrinom i koloritom sjajno uklapa u Advent. Riječ je o izložbi "Daj mi pusu" slikara Zorana Šimunovića, koji je u Klovićevim dvorima izložio novi ciklus u kojem biranim simbolima šalje poruku ljubavi. Njegova djela prepoznatljivog izričaja na pola su puta između figuracije i apstrakcije, zbog čega njegove slike poprimaju snažan narativni karakter i pričaju priče koje prati i mala doza humora te puno poezije.
Zoran Šimunović rođen je u Nuštru kraj Vinkovaca 1984. i slobodno možemo reći da je već dobro poznat na domaćoj kulturnoj sceni. Osam godina radio je kao kustos u Gradskom muzeju Vukovar, a danas je voditelj Galerije "Slavko Kopač" u Vinkovcima. Taj ovisnik o tetovažama i fetivi Slavonac vječni je pozitivac koji, sam kaže, ne gleda svijet kroz ružičaste naočale, nego kroz ružičaste oči. To se vidi i na njegovim slikama koje zrače optimizmom pa neka to bude razlog više za posjet njegovoj aktualnoj izložbi. Zanimalo nas je od koga on to traži pusu.
– Ciklus "Daj mi pusu" ne opisuje izričito stvarni odnos, ali šalje poruku duboke, istinske ljubavi. Biranim simbolima prenosi se emotivna dimenzija koja govori o tihoj povezanosti i intimnosti koje se doživljavaju upravo kroz različite simbole i motive, istodobno ostavljajući prostor za osobno tumačenje. Ciklus "Daj mi pusu" tako postaje metaforičko predstavljanje osjećaja koji se ne mora nužno izgovoriti, ali je prisutan i živ u svakom potezu kista – govori nam Zoran Šimunović.
Kako je to lijepo rekla Petra Vugrinec iz Klovićevih dvora: "Na njegovim slikama i kurtizane djeluju poput nedužnih bića nesvjesnih Evina grijeha. One jednostavno lebde meke u svojoj organskoj punini, odjekujući nekim poznatim tijelima Boureka, Lipovca pa čak i Vukotićeva Surogata. Promatrajući Šimunovićeve aranžmane, jesu li to mrtve prirode? – ja mislim na Matissea, Dufyja na njihovu vedrinu, optimizam i nepodnošljivu lakoću postojanja Milana Kundere. Proljeće njegovih slika, nježni lahor Šimunovićeve palete poput svakog protuletja (Ver sacrum) znači rađanje, ali rađanje je postajanje iz muke tame, u sebi uvijek uključuje borbu, revoluciju i napredak."
U ovom njegovu najnovijem ciklusu, koji zapravo tek započinje, javljaju se srca koja nagovještaju nov, svjež dašak ljubavi koji prati u svim dosadašnjim ciklusima prisutan princip vedrine i optimizma.
– Uz jedinstven spoj apstraktnog i figuralnog, još jedna karakteristika njegova slikarstva je snažan kolorit, koji nastavlja i u ovom ciklusu. Naziva se nepopravljivim optimistom koji sebi i drugima želi pružiti samo pozitivne i lijepe emocije, a jedan od načina na koji to uspijeva jest upravo boja. Ružičasta boja mu je najdraža i dominira na njegovim slikama. Karakteristike njegova rada su i kreativna sloboda, neopterećenost narudžbama i trendovima te stalno istraživanje. Za svoje radove nikad ne radi skice, već ih promišlja u glavi, u svojim "mentalnim skicama". Iako je svaki potez kista unaprijed promišljen, kada započne s radom, nikad ne zna "kamo će ga ruka odvesti" u trenutku slikanja. Možda su mu i zato jedan od omiljenih motiva ptice, koje slobodno lete i s visina najbolje vide cijeli svijet. Ptice su motiv i na njegovoj tetovaži, koja se sastoji od fragmenata različitih interpretacija njemu bitnih životnih trenutaka. Naime, i samog sebe je pretvorio u umjetničko djelo, produžetak svojih radova na platnu. Platna se prodaju i odlaze, a ono što tetovira, ostaje na njemu i dio je njega zauvijek. To je i svojevrsno brendiranje. Zoran je svjestan toga da u današnje vrijeme, ako želi uspjeti, umjetnik mora od sebe napraviti brend, a to se ne odnosi samo na djela, nego i na samu umjetnikovu pojavu – kazala je kustosica izložbe Valentina Bach.
Šimunović je do sada priredio 28 samostalnih izložbi. Iza njegovih vedrih i razigranih slika stoji nevjerojatna pedantnost i organizacija, svaki je motiv pažljivo promišljen i postavljen na svoje mjesto. Naslika po desetak slika godišnje jer želi izbjeći hiperprodukciju i zadržati kvalitetu svojih radova. I dok mi uživamo u njegovoj aktualnoj zagrebačkoj izložbi, on već 28. studenoga nastavlja s novom međunarodnom izložbom "Kako živimo?" u Pečuhu, na kojoj se raznolikim kreativnim praksama istražuju odnosi između sjećanja, materijalizma i apstrakcije.
– Izložena umjetnička djela pozivaju gledatelja na razmišljanje o tome kako fragmenti – bilo materijalni, konceptualni ili senzorni – oblikuju način na koji razumijemo svijet. Uglavnom, u svim budućim projektima ostajem vjeran svom umjetničkom rukopisu i raduje me što ću se suočiti s novim izazovima koji će dodatno obogatiti moju umjetničku praksu. Obveze postaju sve intenzivnije, a projekti složeniji, no upravo je takav razvoj događaja ono što duboko želim i cijenim. Ta složenost i izazovi predstavljaju poticaj za napredak i rast, usmjeravajući me hrabro prema novim vrhuncima u umjetnosti i kreativnosti, uvijek idući samo naprijed i prema svjetlijim horizontima – zaključio je umjetnik.