Zbirka eseja "Zašto neću kupiti kompjuter" američkog pisca Wendella Berryja, za koju je rečeno da djeluje „gotovo apsurdno proročanskom“, objavljena je u nakladi Disputa, kao prvo izdanje toga 91-godišnjeg autora na hrvatskom jeziku.
„Zašto neću kupiti kompjuter" kroz 24 eseja obrađuje teme od ekologije, poljoprivrede, ekonomije i razvoja tehnologije preko socijalne, vjerske, političke, rasne i rodne problematike do pitanja odgoja, ustroja obitelji, uloge stvaralačke imaginacije itd.
Autor u njima zagovara odgovornost svijesti umjesto odgovornosti preko formalnih zakona, a brigu prema svom neposrednom staništu kao odgovornost prema svijetu u cjelini.
U jednom eseju, u knjizi koju je objavio Disput, a preveo Damjan Lalović, kaže da su „naše vođe nesvjesne opasnosti svoga vremena“, da se glavna razlika između rata i mira toliko smanjila da je posve beznačajna, te da se sastoji u tome „što su u ratu ljudi hotimične žrtve a u industriji 'prihvatljiv gubitak'“.
Pitanja s kojima se moramo uhvatiti u koštac moraju se reducirati na razmjer naše kompetencije, s toga kako skrbiti o planetu, na to kako skrbiti o svakom ljudskom i prirodnih susjedstvu na planetu, kaže Berry.
„Tu redukciju može postići samo ljubav. Ljubav nikad nije apstraktna. Nije usmjerena na svemir, na planet, na naciju, instituciju ili profesiju, nego na svakog pojedinog vrapca na cesti, na ljiljane na polju i na 'najmanju moju braću'. Ljubav nije junačka. Junačka je samo kad je na to prisiljena“, kaže u eseju Riječ i tijelo iz 1989. godine.
Wendell Erdman Berry (1934.) predavao je engleski jezik na nekoliko sveučilišta i pisao za novine, ali je cijelo vrijeme ostao vjeran svojoj maloj farmi na kojoj od 1965. tradicijskim tehnikama uzgaja kukuruz i strne žitarice kao i stado ovaca, ukratko, svojoj obitelji proizvodi hranu.
Jedan američki književni portal predstavlja ga kao seljaka, pjesnika i okolišnog aktivista koji je objavio više od 50 knjiga. Sva svoja djela napisao je rukom.
Naslovni esej ove knjige pokazuje Berrijevu borbu protiv konzumerizma i imao je, kako biografi vide, polarizacijski učinak: s jedne strane izvrgnuo ga je poruzi, ali s druge je velik broj ljudi potaknuo da se zamisle nad konzumerizmom kojemu smo izloženi.
Objašnjava da neće kupiti kompjuter jer ničim ne doprinosi njegovu spisateljskom umijeću, skuplji je i odvaja ga u procesu nastanka knjige od njegove supruge koja ima svoju ulogu u Berryjevim radovima.
Berry je dobitnik Nacionalne medalje za humanističke znanosti, član Američke akademije umjetnosti i znanosti i Američke akademije umjetnosti i književnosti, 2013. godine dobio je nagradu Richard C. Holbrooke za istaknuta postignuća, a 2015. postao prvi živući pisac koji je uveden u Kuću slavnih pisaca Kentuckyja.
Dajući "Izjavu protiv rata u Vijetnamu" 1968. na Sveučilištu Kentucky kazao je, uz ino: Nastojimo sačuvati mir vođenjem rata, ili unaprijediti slobodu subvencioniranjem diktatura, ili 'osvojiti srca i umove ljudi' trujući njihove usjeve, spaljujući njihova sela. (...) Došao sam do spoznaje da više ne mogu zamisliti rat za koji bih vjerovao da je koristan ili potreban.“
Berry se 1979. uključio u nenasilni građanski neposluh protiv izgradnje jedne nuklearne elektrane, a 2003. u eseju u The New York Timesu kazao bi "nova nacionalna sigurnosna strategija koju je Bijela kuća objavila (…) predstavljala radikalnu reviziju političkog karaktera naše nacije."
Biografi napominju da Berry ni danas nema računalo ni mobitel, i da njegov fiksni telefon nije spojen na telefonsku sekretaricu, te da živi u maloj zajednici koja ima manje od stotinu stanovnika, jednako onako i kao prije pedeset godina.
Otvori KEKS Pay
