Naslovnica Kultura Knjige

Glumac opisuje kako je ubio dva čovjeka i završio u zatvoru

Profil objavio knjigu Žarka Lauševića koja je u Srbiji bila veliki hit – prodana je u 340.000 primjeraka!
28. siječnja 2013. u 20:09 4 komentara 528 prikaza
'lausevic02_nnn_kul_280113'
Foto: ''
Pogledajte galeriju 1/4

Potresna autobiografija \"Godina prođe, dan nikad\" nekad popularnog srpskog glumca Žarka Lauševića koji je zapamćen i po glavnim ulogama u filmovima \"Stela\" i \"Oficir s ružom\" sada se može kupiti i u hrvatskim knjižarama. Knjigu koja je u Srbiji prodana u čak 340.000 primjeraka objavio je Profil, ali, naravno, ne najavljuje zagrebačko predstavljanje knjige jer je Laušević, osuđeni ubojica dva čovjeka, još u čudnoj pravnoj situaciji. On je jedne tople srpanjske noći nakon premijere \"Kanjoša Macedonovića\" u Budvi kod podgoričkog kafića \"Apple\" u samoobrani ubio Dragora Pejovića i Radovana Vučinića te ranio trećeg mladića.

Kontroverzni proces

Nakon zlosretne noći, kada je Laušević zajedno s bratom bio fizički napadnut, uslijedio je jedan od najkontroverznijih sudskih procesa u povijesti jugoslavenskog, srpskog, pa i crnogorskog pravosuđa. Lauševiću se sudilo nekoliko puta, i premda je u zatvoru odležao pet godina, zbog ponavljanja postupka, bježi iz Srbije u SAD, gdje ostaje do današnjih dana. U međuvremenu ga je pomilovao srpski predsjednik Boris Tadić, Laušević je u američkom izgnanstvu snimio i dva filma i nastupio u jednoj kazališnoj predstavi, a lani mu je današnji srpski premijer Ivica Dačić svečano uručio i srpsku putovnicu. No, i danas je Laušević bjegunac (navodno je ovih dana dobio američku zelenu kartu) kojem prijete rođaci ubijenih Podgoričana.

Kobni \"Sveti Sava\"

O čitavom tom shakespeareovskom zapletu, Laušević u knjizi \"Godina prođe, dan nikad\" piše otvoreno, surovo, bez uljepšavanja, prepun moralnih dvojbi i i te kako svjestan i svoje krivice. Ne krije da su mu na plećima dva mlada ljudska života. Ali opisuje i sve one činjenice koje su prethodile pucnjavi u Podgorici. A one se prije svega odnose na politički kontekst tragedije, jer je miroljubivi Laušević pištolj nabavio početkom devedesetih godina, u vrijeme kada je u predstavi \"Sveti Sava\" zeničkog Narodnog pozorišta glumio Svetog Savu i dobivao brojne prijetnje. Bilo je to vrijeme uzavrela srpstva i predstava nastala po tekstu Siniše Kovačevića (kojem i sada u Beogradu miču jedan dramski komad s repertoara) ocijenjena je antisrpskom. A Laušević kao Sveti Sava bio je simbol te predstave koja je čak i prekinuta na gostovanju u beogradskom Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

Prije dvadesetak godina, danas pokojni Radovan Marušić, direktor kazališta u Zenici, rekao mi je da si nikada neće oprostiti jer je baš on Lauševiću u ruke dao pištolj koji je opalio te kobne podgoričke noći. Njime je Laušević spasio bratov život, ali i uništio svoj.

Predgovor Mire Furlan "Stajali smo na s

Predgovor Mire Furlan

"Stajali smo na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu uoči samoga rata, očajni. Polukostimirani, poluprivatni, sa šminkom koja se miješala sa suzama, gledali smo se oči u oči...", napisala je Mira Furlan u predgovoru hrvatskog izdanja knjige, u tekstu koji govori o kotaču sudbine koji svakog neizbježno diže na vrh i baca na dno.

Elipso

  • autoritet:

    Iskreno, nikad čuo za ovog glumca, no knjiga zvuči zanimljivo

  • Duncan:

    Moja vam je prva preporuka: ne nosite oružje! Druga je: birajte mesta na koja izlazite; to je najnormalniji rezon. Treća, nije lako usvojiva, jer dolazi sa iskustvom: osim ako niste meta plaćenog ubice - svaku kritičnu situaciju možete rešiti džentlmenskim ... prikaži još!im pristupom! Žao mi je što ga moram na to podsećati, ali Žarko se na te momke obrecnuo ravno sa svog olimpa (namerno malim slovom), koji nije bio i njihov Olimp. Da im je prišao sa osmehom: „Dobro veče momci, ako dozvolite, ja se zovem Ž. L, i ja bih vas zamolio...“ oni bi ga prekinuli sa „Ma, znamo ko ste, recite o čemu se radi...“ I tada bi se lako dogovorili o nivou podnošljive buke na malom prostoru! Oni su, prosto, smatrali da ih on prezire i nipodaštava! Koja je mladost spremna da tako nešto istrpi? Ponos je ubio više ljudi, nego što su ih ubili sida i rak zajedno! Žarko je takođe bio mlad, i zato jednako naopako ponosan, do pištolja! Ali ovu priču trebaju ispričati umetnici, kao pouku svima.

  • samograd:

    meni se čini ili je istina ,neke skupine političke,javne, kulturne pokušavaju srbizirati hrvatsku .to je ona manjina u hrvatskoj koja nemože prežaliti jugoslaviju, pa kao da nastavlja egzistirati u tom lešu. ipada da je suživot hrvata i srba neopterećen bilo ... prikaži još!n bilo čime i po principu male djece pravimo se kao da se ništa nije dogodilo . naravno da je ta srbizacija poticana politikom koja poštopoto želi hrliti u stari zagrljaj ,tako i ovaj glumac-ubojica u zadnjih 3-4 godina trubi o svom pucanju u crnoj gori . tko se hoće grliti neka se grli ,pustite one na miru koji to ne žele ! što manje prelaze granicu to bolje ,dok rane ne zarastu a oni se pokaju!