Nakon velikog uspjeha u Locarnu, gdje su glumice Manuela Martelli i Ana Marija Veselčić u glavnom natjecateljskom programu osvojile nagradu Leopard za najbolje glumačko ostvarenje, redateljica Hana Jušić predstavila je svoj dugometražni film "Bog neće pomoći" i u Sarajevu. Dočekan kao jedan od najintrigantnijih naslova ovogodišnje konkurencije, ovaj feministički western s elementima magičnog realizma opravdao je visoka očekivanja publike i kritičara.
Dug čak dva sata i 17 minuta, što bi na prvu moglo odbiti dio publike, film se gleda kao da je upola kraći: svaka je scena, pa i ona bez riječi, nabijena atmosferom, simbolikom i emocijom. Ritam lagano pada tek pred kraj, ali nedovoljno da bi opravdao prigovore na trajanje koje je, kako je otkrila i sama redateljica, ujedno i ilustracija kontemplativne sporosti samotnih pastirskih života.
Pokretačica radnje čileanska je udovica Teresa (upečatljiva Manuela Martelli), koja dolazi u malu pastirsku zajednicu na obroncima Dinare s namjerom da ondje sahrani kosti svog supruga, emigranta Mate. Radnja je smještena u nedefinirano prošlo vrijeme, zbog čega zaključujemo da je Teresa provela mjesece putujući brodom, magarcem i pješke kako bi pronašla tu zabačenu točku usred potpuno strane zemlje. U Matinu rodnom mjestu prvo susreće samo Mutu (sjajna Ana Marija Veselčić), djevojku koju šira zajednica zbog nerazumijevanja odbacuje, a koja u Teresi odmah prepoznaje potencijalnu družicu i zaštitnicu.
Dostojanstvena, odlučna žena u elegantnoj crnoj haljini, koja je preplovila ocean kako bi ispunila svoju misiju, naizgled je potpuna opreka usamljenoj i zanemarenoj seoskoj djevojci. No kako film odmiče, postupno se otkrivaju njihove poveznice i činjenica da bi jedna drugoj mogle donijeti spas od ugnjetavanja, ali i duhovno oslobođenje.
Teresina crna, precizno vezena haljina, u kontrastu s težačkim dronjcima ostatka zajednice, dodatno naglašava njezinu nepripadnost i gotovo prijeteću superiornost u očima dijela obitelji. Nije stoga čudno da skepsa prema njoj raste, kao i pitanje prate li je možda neke mračne sile. Budući da Teresa ne govori hrvatski, uz nju likovi jedni drugima postaju ispovjednici, komunicirajući emocijama više nego riječima.
Teme vjere, zemlje, krvi, patnje i iskupljenja snažno se provlače kroz cijeli film – od trenutka u kojem ih Čileanka uči kao svoje prve riječi hrvatskoga, do vrhunca u kojem otkrivamo njezinu tajnu, koja tim motivima daje novi, snažniji smisao.
Uz dvije glavne glumice, upečatljiv je i Filip Đurić u ulozi neshvaćenog, samozatajnog raspopa Ilije, dok se u ulozi primitivnog i ambivalentnog antagonista ističe Nikša Butijer. Ta dva pastira srednje generacije udaljavaju se onog trenutka kada Teresina pojava unese razdor u zajednicu koja se stoljećima održavala zavjetom obiteljske časti. A kada se odnosi među njima zamute, postaje jasno da patrijarhalno nasilje, baš kao i ženska solidarnost, prelazi sve jezične i geografske granice.
Zaključno, "Bog neće pomoći" izvrstan je i začudan film – naizgled potpuna suprotnost klaustrofobičnom, urbanom, snažnije dijaloškom debiju "Ne gledaj mi u pijat" Hane Jušić, no ipak ih povezuju teme opresije i potrebe za bijegom glavnih junakinja.
Stvarajući atmosferu izvan vremena i prostora, zbog koje su neki gledatelji pomislili da se radi o postapokaliptičnom filmu, posebno priznanje zaslužuju snimateljica Jana Plećaš, montažer Jan Klemsche i kostimografkinja Katarina Pilić. "Bog neće pomoći" nastao je u koprodukciji čak sedam kuća iz šest zemalja, okupljenih oko Kinorame producentice Ankice Jurić Tilić, a hrvatsku premijeru očekuje ujesen.
Otvori KEKS Pay
Zanimljiva najava, jer je predhodni film od te autorice bio nešto iznad domaćeg prosjeka. Kritike za sada dobre, vidjet ćemo...