Dok se u kinima prikazuju njegova dva ljetna blockbustera, "The Odyssey" i "Spider-Man: Brand New Day", glumac Tom Holland već je mislima usmjeren na svoj sljedeći veliki izazov - ulogu legendarnog Freda Astairea.
Tridesetogodišnji glumac utjelovit će zvijezdu zlatnog doba Hollywooda u još neimenovanoj drami studija Sony Pictures, koju režira Paul King, redatelj filmova "Paddington" i "Wonka". Projekt, koji je najavljen prije pet godina, konačno ulazi u ozbiljniju fazu priprema, a Holland je nedavno otkrio da je već započeo s prvim plesnim probama.
Potvrdio je da se planira u potpunosti posvetiti treninzima čim završi s promotivnim turnejama za svoje aktualne filmove. "Sada osjećam da ulazim u novo poglavlje u kojem se više ne mogu izvlačiti na to da sam tinejdžer, a ono što volim u svom poslu upravo su izazovi", izjavio je glumac, naglašavajući kako je uloga Astairea sljedeći veliki korak u njegovoj karijeri.
Hollandov pristup ulozi iznimno je ambiciozan i odražava duboko poštovanje prema Astaireovom nasljeđu. Njegova je želja, kako je otkrio za The Hollywood Reporter, odraditi sve plesne točke samostalno, bez korištenja kaskadera ili dublera, te ih snimiti u jednom neprekinutom kadru, baš onako kako je to činio i sam Astaire. "Želim otplesati sve. Snimiti te plesove u jednom kadru. Onako kako bi on to napravio", objasnio je Holland svoju namjeru da oda počast jedinstvenom stilu slavnog plesača. Ovaj pothvat zahtijevat će nevjerojatnu fizičku spremu i vještinu, no Hollandu ples nije stran. Svoju je karijeru započeo upravo na kazališnim daskama londonskog West Enda, gdje je od 2008. do 2010. godine igrao glavnu ulogu u proslavljenom mjuziklu "Billy Elliot".
Samo Ime Freda Astairea i danas je sinonim za eleganciju, savršenstvo i magiju plesnog pokreta koja je desetljećima definirala Hollywood. No, iza blistave fasade besprijekornog zabavljača krio se kompleksan čovjek pun nesigurnosti, neobičnih navika i jedne nevjerojatne strasti koju je otkrio tek u 78. godini života.
Teško je zaboraviti čovjeka koji je plesao po stropu ili s vješalicom za kapute. Fred Astaire, rođen kao Frederick Austerlitz u Omahi, Nebraska, jedno je od prepoznatljivijih lica u povijesti filma, ikona čiji je jedinstveni stil - mješavina stepa, baleta i dvoranskog plesa s uvijek prisutnom dozom šarma - nadahnuo nebrojene imitatore. Njegov utjecaj na generacije plesača je nemjerljiv; Mihail Barišnjikov jednom je u šali rekao: "Nije tajna. Mi ga mrzimo. Stvara nam komplekse jer je previše savršen." George Balanchine usporedio ga je s Bachom, ističući koncentraciju genija i esencije plesa koju je posjedovao.
Unatoč takvim pohvalama i statusu božanstva pokreta, Astaire je bio duboko nesiguran čovjek, a jedna od najvećih opsesija bile su mu vlastite ruke. Dok je njegovo vitko tijelo uvijek bilo skriveno ispod savršeno krojenih odijela, ruke su bile druga priča: kompaktni dlanovi s krupnim prstima, nalik rukama fizičkog radnika. Sam ih je prezirao, žaleći se kolegici Leslie Caron: "Moje ruke su ogromne, pogledajte ih. U baletu morate držati ruke tako graciozno, a moje su toliko velike da bih izgledao smiješno." Kako bi prikrio taj "nedostatak", razvio je specifičnu tehniku savijanja srednjeg prsta preko prstenjaka, čime je vizualno smanjivao šaku.
Ta opsesivna posvećenost detaljima i prikrivanju mana pratila ga je od samih početaka. Nakon uspjeha na Broadwayu i londonskom West Endu sa starijom sestrom Adele, Fred se samostalno uputio u Hollywood. Njegova prva filmska proba postala je dio holivudske mitologije, a zloglasna ocjena studijskog operativca navodno je glasila: "Ne zna glumiti. Ne zna pjevati. Ćelavi. Pleše pomalo." Iako autentičnost te priče nikada nije potvrđena, činjenica je da su producenti u početku bili skeptični. Ipak, vizionar David O. Selznick, tadašnji šef studija RKO, u njemu je vidio potencijal. U dopisu svojim asistentima 1933. godine opisao ga je kao "jednog od najvećih umjetnika današnjice", priznajući istovremeno njegove velike uši i slabu liniju brade, ali zaključujući kako njegov šarm ipak probija kroz platno. Ubrzo je potpisao ugovor i filmska povijest je mogla započeti, no ne bez novih izazova.
Nakon što se njegova sestra i prva plesna partnerica Adele povukla sa scene zbog udaje za lorda Charlesa Cavendisha, Astaire je bio odlučan u namjeri da nastavi kao solist. Ideja o stvaranju novog plesnog para užasavala ga je. "Kakve su to priče o tome da me spajaju s Ginger Rogers? Neću to dopustiti", pisao je agentu Lelandu Howardu 1934. godine. "Nisam ušao u film da bih bio u timu s njom ili bilo kim drugim." Ni Rogers nije bila oduševljena, jer je željela graditi karijeru ozbiljne glumice, a ne plesačice. Njihov odnos na setu bio je profesionalan, ali napet. Astaireov perfekcionizam bio je legendaran; probe su trajale do iznemoglosti, do te mjere da je Rogers jednom prilikom prokrvarila iz stopala. Gledatelji su vidjeli magiju i kemiju, no iza scene odvijala se borba dviju snažnih osobnosti. On se žalio na njezine haljine, poput poznate haljine s perjem koja ga je ometala tijekom okreta, a ona je smatrala da ne dobiva dovoljno priznanja za svoj doprinos njihovom zajedničkom uspjehu.
Iako je partnerstvo s Ginger Rogers obilježilo njegovu karijeru s deset zajedničkih mjuzikala, Astaire je nastavio raditi s mnogim drugim divama i ostvarivati vlastite, inovativne plesne točke. Uvijek je tražio nove načine da izazove sebe i publiku, plešući po zidovima u "Kraljevskom vjenčanju" ili sa svojim sjenama u filmu "Vrijeme swinga". Njegov utjecaj proširio se daleko izvan svijeta plesa. Legenda akcijskih filmova, Jackie Chan, otvoreno je priznao kako je Astaire jedan od njegovih najvećih heroja. "Kelly i Astaire su me impresionirali svojim tajmingom i ritmom. Jako su utjecali na moju koreografiju borbi, posebno u korištenju rekvizita i predmeta koji se nađu na setu", izjavio je Chan, koji je Astaireovu scenu plesa sa stolicom proučavao kao predložak za kadriranje i snimanje pokreta. Čak su i Beatlesi odali počast plesaču, uvrstivši njegov lik na legendarnu naslovnicu albuma "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", a Paul McCartney je kasnije priznao da je pokušavao imitirati Astaireov uglađeni stil pjevanja tijekom snimanja.
Kako su godine prolazile, a zlatno doba Hollywooda blijedjelo, Astaire se nije povukao u mirnu mirovinu. Ostao je aktivan, bio ovisnik o televizijskim sapunicama i vječno nezadovoljan ćelavošću pa iz kuće nije izlazio bez tupe, iako ga nije volio, a u sedamdesetim godinama života otkrio je i potpuno novu i neočekivanu strast. Nakon što je vidio svoje unuke kako se voze, postao je fasciniran skateboardingom. Sa 78 godina, unatoč tome što je bio filmska ikona poznata po eleganciji, Astaire je svakodnevno vježbao na dasci u svom dvorištu. Njegova kći, Ava Astaire McKenzie, potvrdila je njegovu zaluđenost: "Bio je zaintrigiran i mislio je da bi to bila sjajna stvar. Da su se skateboardi pojavili ranije, možda bi ih ukomponirao u svoje filmske točke." Njegova vještina nije prošla nezapaženo; dobio je doživotno članstvo u Nacionalnom skateboard društvu Amerike. Ipak, ova ljubavna afera s daskom naglo je završila. U 78. godini, dok je vježbao, pao je i slomio lijevo zapešće. "Gene Kelly me upozorio da ne budem prokleta budala", komentirao je kasnije. Taj pad označio je kraj njegovih skateboarderskih dana.
Privatni život držao je podalje od očiju javnosti. Nakon što mu je prva supruga Phyllis preminula od raka 1954., ostao je udovac 26 godina. Godine 1980., na iznenađenje mnogih, oženio se s 35-godišnjom profesionalnom džokejkom Robyn Smith. Proveli su sedam godina zajedno, sve do njegove smrti. Fred Astaire preminuo je od upale pluća 22. lipnja 1987. u 88. godini. Njegova posljednja želja bila je jednostavna: zamolio je da se zahvali obožavateljima na godinama podrške. Iza sebe je ostavio nasljeđe koje nadilazi plesne korake; priču o umjetniku koji se borio s vlastitim demonima, pomicao granice kreativnosti i koji se čak ni u osmom desetljeću života nije bojao isprobati nešto novo, dokazujući da prava strast prema pokretu ne poznaje godine.
Otvori KEKS Pay
