U kaosu nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., SAD je tražio brz i odlučan odgovor. On je stigao kroz tajnu, gotovo samoubilačku misiju. Dvanaest Zelenih beretki iz odreda Alpha 595 dobrovoljno se javilo da budu prvi američki vojnici na tlu Afganistana.
Njihov zadatak, kodnog imena "Task Force Dagger", bio je infiltrirati se iza neprijateljskih linija, povezati se s frakcijama Sjevernog saveza predvođenim generalom Abdulom Rashidom Dostumom i povesti rat protiv talibana i Al Qaede. Film "Dvanaestorica hrabrih", u režiji Nicolaija Fuglsiga i pod producentskom palicom Jerryja Bruckheimera, a koji se večeras prikazuje na HRT 1, dočarava očaj i hrabrost te prve, ključne bitke. Bili su "vrh koplja", suočeni s neprijateljem koji ih je nadjačavao gotovo 5000 naprema jedan, ubačeni u surovi teren bez strategije izvlačenja i s golemom ucjenom na glavama.
Ono što operaciju čini jednom od najneobičnijih u modernoj povijesti, a što film vješto koristi kao centralnu temu, jest spoj najsuvremenije tehnologije i drevnih taktika. Suočeni s neprohodnim Hindukušom, američki vojnici morali su odbaciti oklopna vozila i prihvatiti konje. Prizor specijalaca s najmodernijim naoružanjem kako jašu uz afganistanske borce postao je simbolom misije, a ta prilagodba nije bila samo logistička, već i kulturološka. Kapetan Mitch Nelson (Chris Hemsworth), časnik bez borbenog iskustva, morao je steći povjerenje generala Dostuma (Navid Negahban), ratnika prekaljenog u desetljećima sukoba. Film gradi napetost na njihovom odnosu, prikazujući sukob dvaju svjetova koji moraju pronaći zajednički jezik, iako su stvarni sudionici potvrdili da je scenarij dodao dramsku tenziju koja u stvarnosti nije bila toliko izražena.
Producent Jerry Bruckheimer prepoznao je potencijal priče iz publicističkog bestselera "Horse Soldiers" Douga Stantona. Redateljem je imenovao Danca Nicolaija Fuglsiga, bivšeg fotoreportera koji je pokrivao rat na Kosovu, a čija je vizija bila ključna za postizanje sirovog realizma. Fuglsigova posvećenost detaljima je vidljiva; proveo je mjesece tražeći lokacije u Novom Meksiku koje bi vjerno dočarale Afganistan. Glumačka ekipa, predvođena Chrisom Hemsworthom kao kapetanom Nelsonom i Michaelom Shannonom kao njegovim zamjenikom, prošla je intenzivnu vojnu obuku radi autentičnosti. Ta posvećenost, od korištenja pravih vojnih helikoptera do angažiranja afganistanskih izbjeglica kao statista, daje filmu težinu. Bruckheimerov cilj nije bio samo stvoriti napetu dramu, već i odati počast "tihim profesionalcima" čija je misija godinama bila tajna.
Iako se film temelji na stvarnim događajima, scenaristi su uzeli slobode radi dramskog učinka. Najveća razlika je prikaz završne bitke. Dok u filmu američki specijalci predvode herojski konjički juriš, u stvarnosti su tu ključnu ulogu imali afganistanski borci. Zelene beretke su, kao "množitelji sile", sa strateških uzvisina navodili zračne udare razorne preciznosti. Također, ranjavanje lika kojeg tumači Michael Shannon dramaturški je element koji se u stvarnosti nije dogodio. Unatoč tim preinakama, stvarni veterani odreda ODA 595, uključujući zapovjednika Marka Nutscha, izjavili su kako je film uspio uhvatiti duh i bit njihove nevjerojatne misije te ispravno prikazati bratski odnos koji se razvio između američkih vojnika i njihovih afganistanskih saveznika.
Kritike su film dočekale podijeljeno; hvalile su akciju, ali zamjerale nedostatak dubine. Publika je, međutim, reagirala iznimno pozitivno. Najveća vrijednost filma jest što je javnosti približio jednu od najvažnijih i najmanje poznatih operacija modernog ratovanja. Vojni planeri predviđali su da će za zauzimanje Mazar-i-Sharifa trebati dvije godine; dvanaest "konjičkih vojnika" i njihovi saveznici to su postigli za samo tri tjedna. Njihov pothvat danas je ovjekovječen impresivnom brončanom statuom vojnika na konju koja stoji u blizini Ground Zeroa u New Yorku, kao tihi spomenik prvom, pobjedničkom udarcu u dugom ratu protiv terorizma.