Praizvedbom Tijardovićeve opere "Dioklecijan" večeras počinje 71. Splitsko ljeto. Pod ravnanjem maestra Harija Zlodre i u režiji Ivana Lea Leme, osam slika opere bit će izvedeno na pozornici HNK Split, a deveta, završna, na Peristilu, do kojeg će gledatelji doći u pratnji rimskih legionara. Jurica Jurasić Kapun, bariton koji se kao vokalni solist iskazao na gotovo svim frontama klasične glazbe, nosi naslovnu ulogu Dioklecijana. Uz završen studij pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, trenutačno završava studije glazbene pedagogije i germanistike. Prije studija u Zagrebu proveo je jednu godinu na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu učeći pjevanje u klasi profesora Ulfa Bästleina. Izvan okvira formalnog obrazovanja usavršavao se na međunarodnim majstorskim radionicama kod vrhunskih glazbenika kao što su Krešimir Stražanac, Marius Vlad, Melanie Diener, Thomas Hampson...
Kako je došlo do suradnje s HNK Split?
U veljači su mi, u vezi s ovom produkcijom, pristupila dvojica dragih kolega, baritoni Matija Meić i Grga Peroš. S Matijom sam tada radio na jednoj drugoj operi u HNK Varaždin, i on me praktično "zaskočio" pitanjem: "Što radiš na ljeto?" Tu negdje cijela priča počinje. Sljedeći dan dolazi mi poziv od Grge s istim pitanjem, a ni pola sata kasnije po njihovoj preporuci zvao me i maestro Hari Zlodre s upitom jesam li zainteresiran za Splitsko ljeto. Jer, traži baritona sa staminom što može iznijeti i otpjevati naslovnu ulogu u praizvedbi Tijardovićeve opere.
Kakva je uloga Dioklecijana?
Izrazito kompleksna na više razina. Kroz predstavu pratimo odabrane ulomke iz Dioklecijanova života. Sama je opera, s obzirom na to da je Dioklecijan prisutan u svim slikama, strukturirana u devet slika raspoređenih u četiri čina. Prvi čin od tri slike predstavlja svojevrstan prolog cijeloj priči. Nakon proročanstva o njegovoj vladavini, ali i smrti, u idiličnoj sceni upoznajemo njegove najbliže. Kraj čina donosi ispunjenje prvog dijela proročanstva. Dioklecijan nakon krvoločnog ubojstva postaje imperator. U drugom činu, od četvrte do šeste slike, pratimo razvoj obiteljske drame koja baca sjenu na njegove vladarske uspjehe: sve se više udaljava od majke i kćeri u korist svoje imperatorske vizije.
To nas uvodi u treći čin, podijeljen u dvije slike?
Da, Dioklecijan je zabrinut nakon podmetnutog požara palače u Nikomediji. Njegov zet Galerije optužuje kršćane i huška ga protiv njih. Iako se kršćanstvo već uvuklo među njegove najbliže, u Dioklecijanu konačno prevagne njegovo imperatorsko ja, nauštrb obitelji. U sljedećoj slici, izgubivši obitelj, ali na vrhuncu svoje vladavine, ipak u skladu sa svojom vizijom abdikacije, prepušta vlast Galeriju i povlači se u Dalmaciju, u svoju palaču. Četvrti čin, jedna slika, epilog. Osvrće se na svoj život. Izgubivši obitelj, iz duboke depresije obraća se svom bogu Jupiteru. Razočaran svime što je prošao, shvaća da dolazi nova era kršćanstva, a svijet koji poznaje nestaje. Odlučuje uzeti sudbinu u svoje ruke i ispija otrov. Dioklecijan je na neki način ultimativna baritonska uloga. Od ambicioznog vojnika, brižnog sina i oca, preko bolesne ambicije, agresije i tiranije, do nemoćnog starca koji na kraju sam sebi oduzima život. On je heroj, veliki vojskovođa i državnik, ali i zločinac, ubojica, progonitelj kršćana, tiranin koji žrtvuje čak i vlastitu obitelj u ime svoje imperatorske vizije zbog koje mu se na kraju uruši cijeli svijet. Sve su to motivi koji se provlače kroz baritonske likove u opernoj literaturi. Branko Radica i Ivo Tijardović sve su te motive utkali u jedan lik i izgradili Dioklecijana, dodatno naglašenog izrazito zahtjevnom pjevačkom linijom koja, prateći kompleksne dramske situacije, baritona dovodi do krajnjih granica vokalno-tehničkih mogućnosti.
Kakva je suradnja s redateljem Ivanom Leom Lemom i maestrom Harijem Zlodrom?
Odlična! S maestrom je suradnja započela telefonski, proveli smo sate na telefonu, svatko sa svoje strane upisujući bilješke u note. Lemo me pozvao da mjesec dana prije početka proba otpjevam ariju Dioklecijana za Dan grada i zajednički rad na predstavi počinje tim nastupom. Naš rad posljednjih mjeseci predstavlja sve ono što bi dobra operna produkcija trebala biti u idealnom slučaju. Diskutiramo o svemu, zajedno pronalazimo glazbena i režijska rješenja. Često se događa da autorski tim daje svoje upute, a izvođači ih slijepo prate. S redateljem Lemom i maestrom Zlodrom to nije slučaj. Oni pomiču brda i planine kako bi se stavili u službu izvođača na sceni, a time i predstave koju zajedno gradimo.
Tko još pjeva solističke uloge?
Ostale solističke uloge pjevaju gosti: bivša prvakinja Splitske opere Terezija Kusanović kao Dirusta, Bože Jurić-Pešić kao Dion, Roko Radovan kao Antonije, Žana Marendić kao Flavija Galla, divni kolege iz sarajevskog ansambla Aida Čorbadžić kao Valerija, Amir Saračević kao Maksimijan, Ileš Bečei kao Galerij, Erol Ramadanović kao Tibul, Ermin Aščerić kao Kajo, Aper i Ribar. Članovi splitske Opere: Antonija Teskera pjeva Prisku, Neda Pejković Glavnu svećenicu, Marko Lasić Lucija Vera i Roba, Snježana Katić Pomoćnicu svećenice, Matija Škiljo Zapovjednika garde. Glumačke role nose Mihael Elijaš kao Glasnik i nacionalni prvak Siniša Popović kao Vrač. Prate nas Zbor, Orkestar i Balet HNK Split.
Koliko je ova uloga drukčija od onih koje ste do sada pjevali?
Dioklecijan je svakako najveća uloga s kojom sam se dosad susreo, vokalno je zahtjevna i dramaturški kompleksna. Svakako mi je trebao dulji period čitanja i učenja uloge, a i uvježbavanje pojedinih dijelova zahtijevalo je određeni balans između rada i odmora. Na probama sam primijetio da ulogu gradim drukčije nego prije, više sam uključen u sve. Na kraju krajeva, to je na neki način i moj projekt.
Pribojavate li se reakcija splitske publike, za koju kažu da je iznimno kritična?
Već sam pjevao na Splitskom ljetu prije nekoliko godina i reakcija publike bila je odlična. Vjerujem da će tako biti i sada. Nikad se ne zna kako će ispasti izvedba, međutim uzdam se u ono što smo dosad odradili i vjerujem da će se publici sve svidjeti.
Otvori KEKS Pay
