Gotovo da i nema Zagrepčanina koji, dok bi šetao ulicama metropole, barem jednom nije susreo tu tihu, samozatajnu ženu s fotoaparatom u ruci. Kroničarka gradskih kutaka i njihove opojne šarmantnosti sakupljene u objektivu fotoaparata, strpljiva promatračica trenutka koji je zaleđen u vječnosti njezinih radova, spretna lovkinja vizura i neopipljivog, a sveprisutnog zagrebačkog duha. Ove rečenice samo dijelom opisuju talent i sveprisutnu auru kojom je zračila Marija Braut, jedna od najvažnijih fotografkinja s ovih prostora čiji je opus obuhvaćao sve – od maglovitih prizora gradskih parkova i portreta prolaznika do intimnih trenutaka najvećih umjetnika i dinamične atmosfere kazališnih pozornica. Kao jedna od najvažnijih nasljednica takozvane Zagrebačke škole fotografije, svojim je crno-bijelim kadrovima zauvijek sačuvala trenutke u vremenu pričajući priču o gradu koji se mijenjao pred njezinim očima.
Bila je prva dama hrvatske fotografije, dobri duh i vječno oko Zagreba
Mare Lutalica – kako ju je nazvao umjetnički povjesničar Ive Šimat Banov – rado je s dragim joj ljudima vrijeme provodila u šarmantnom "Cinkušu", koji i danas na Gornjem gradu svjedoči o starinskom i autentičnom duhu Zagreba. Upravo se ondje do rujna može pogledati izložba njezinih fotografija, u povodu deset godina od smrti, koju je organizirao njezin prijatelj Marijan Grakalić, pjesnik, romanopisac, publicist, novinar i urednik koji je dao poseban uvid u duh i život kakvim je živjela omiljena Mare
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Niti je bila tiha niti samozatajna. Koje nebuloze!