FOTO Ovako su prirodu doživljavali Julije Knifer, Ivan Kožarić i niz drugih umjetnika
U MSU je otvorena izložba 'Natura po_etica' koja povezuje radove suvremenih umjetnika i radove iz fundusa MSU-a u sedam tematskih dionica u kojima se na različite načine uspostavljaju odnosi između prirode, umjetnosti i svakodnevice
Izložba dokumentira različite poetičke linije i suglasja u rasponu od land arta do ekokritičkih radova i životnih praksi koje integriraju djelovanje u prirodi kao svjetonazorski koncept. Autorice projekta su Suzana Marjanić i Nataša Ivančević, u suradnji s Jasminom Fučkan na izložbenoj koncepciji i stručnim suradnicama, voditeljicama muzejskih zbirki na prijedlozima građe iz fundusa
Umjetnici predstavljeni radovima iz fundusa Muzeja suvremene umjetnosti:
Aleksandar Battista Ilić, Dimitrije Bašičević Mangelos, Vladimir Dodig Trokut, Tomislav Gotovac, Grupa TOK, Ivana Keser, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Toni Meštrović, Marijan Molnar, Antun Motika, OHO grupa, Porodica iz Šempasa, Marina Rajšić
Pozvani umjetnici: Ida Blažičko i Alex Brajković, Tomislav Brajnović, Nikolina Butorac, Branka Cvjetičanin, Vlasta Delimar, Vitar Drinković, Igor Eškinja, Ivana Filip, Darko Fritz, Petar Grimani, Igor Grubić, Vladimir Gudac, Newton i Helen Mayer Harrison, Nataša Hrust, Zvjezdana Jembrih, Kruno Jošt, Ivana Keser, Bojan Koštić, Ante Kuštre, Ana Kuzmanić, Antun Maračić, Marko Marković,...
Skupna izložba Natura po_etica dokumentira i interpretira umjetničke re/interpretacije prirode, tretiranje prostora prirode i ne-urbanog prostora u umjetničkim gestama i performansima, uključujući i tretman prirode kao fenomen land arta (Earthworks), i to prvenstveno u domaćim okvirima od konceptualnih šezdesetih do danas
Skupna izložba Natura po_etica dokumentira i interpretira umjetničke re/interpretacije prirode, tretiranje prostora prirode i ne-urbanog prostora u umjetničkim gestama i performansima, uključujući i tretman prirode kao fenomen land arta (Earthworks), i to prvenstveno u domaćim okvirima od konceptualnih šezdesetih do danas.
Pritom je dijadno izložbeno organizirana: s jedne strane kronološki (prateći genealogiju koju nudi metafora stabla), no s druge strane energetski prema tematološkim okupljanjima, dakle, rizomski (prema konceptu Deleuzea i Guattarija)
Naime, kako je to naveo Ulrich Beck – jedna je od karakteristika globalizacije i globalno razaranje okoliša, nastojali smo se ovom „zelenom“ izložbom zadržati na umjetničkoj reprezentaciji i prezentaciji prirode, ili što je ostalo od nje danas kada je u znanstvenim razmišljanjima o njoj neuputno koristiti termin Majka Zemlja već se prema njoj odnosimo samo kao prema resursu
