Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 127
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
album 2018. - 2023.

Bend Peach Pit i dalje je nepoznanica domaćoj publici, ali problem nije u njima

Aquarius
24.09.2025.
u 12:03

Album "2018-2023" domaće postave Peach Pit koji čine Bruno Vorberger, Mihael Bele i Franjo Glušac, svidjet će se svima tko voli bendove poput Mogwai

Svi koji su u utorak u Tvornici pogledali koncert škotske postave Mogwai, a vole izvedenice instrumentalnog post-rocka i nekadašnjeg krautrocka, sad se mogu prebaciti na album "2018-2023" domaće postave Peach Pit (Bruno Vorberger, Mihael Bele i Franjo Glušac, koji surađuju i s bendovima Cul de Sac, Tanker, Franz Kafka Ensemble, Šumski, Brujači).

Postoji još nekoliko dodirnih točaka; kad smo prije 14 godina gledali Mogwai na festivalu Terraneo, Peach Pit su objavili svoj zadnji album "Doviđenja u Calgaryju". No, dok su u međuvremenu Mogwai – osnovani kad i Peach Pit 1994. godine – stigli do prvog mjesta britanske top-liste albuma, Peach Pit ostali su nepoznanica široj domaćoj publici, mada ni po čemu ne zaostaju za Mogwai. Dakako, tu nije problem u njima, nego domaćoj javnosti nesklonoj ambicioznoj i netipičnoj glazbi, a "2018-2023" upravo je to, svirački impresivan i koncepcijski "čudan" album sastavljen od naizgled jedne duge teme od 32 minute na streamingu, ali podijeljene u dva dijela na vinilu.

Duga skladba sadrži toliko promjena i razvija se u raznim smjerovima, te svjedoči o briljantno artikuliranoj svirci na razmeđi toplo-hladnog, tihog i glasnog, u kojima se od "nule" do buke stiže u sekundi. Između se može čuti sjajno proigravanje gitarističkim frazama "otvorenih", zvečećih akorda uz neparni ritam bubnja i basa, dok distorzirane gitarističke dionice s ubrzanim ritmom ispod, sve to odvode u još jednu drukčiju dimenziju. Zaista je problem da ovako dobri bendovi ne dobivaju promociju kakvu zaslužuju, jer slušalačko zadovoljstvo doista je ogromno svakome tko voli spomenute Mogwai – a očito ih ima, jer Tvornica je bila puna – Shellac Stevea Albinija (koje sam 1995. uspio pogledati u newyorškom klubu Knitting Factory), davne Can, Captaina Beefhearta ili King Crimson Roberta Frippa.

To su samo neka od imena s kojima Peach Pit dijele zajedničke impulse prema slobodnoj, ali artikuliranoj i uzbudljivoj svirci kakvu kod nas ne nudi baš nitko drugi. I u vizualnom dijelu priče Peach Pit su unikatni, pa je omot vinila otisnut tehnikom sitotiska, ručno, od članova benda.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata