Svi koji su u utorak u Tvornici pogledali koncert škotske postave Mogwai, a vole izvedenice instrumentalnog post-rocka i nekadašnjeg krautrocka, sad se mogu prebaciti na album "2018-2023" domaće postave Peach Pit (Bruno Vorberger, Mihael Bele i Franjo Glušac, koji surađuju i s bendovima Cul de Sac, Tanker, Franz Kafka Ensemble, Šumski, Brujači).
Postoji još nekoliko dodirnih točaka; kad smo prije 14 godina gledali Mogwai na festivalu Terraneo, Peach Pit su objavili svoj zadnji album "Doviđenja u Calgaryju". No, dok su u međuvremenu Mogwai – osnovani kad i Peach Pit 1994. godine – stigli do prvog mjesta britanske top-liste albuma, Peach Pit ostali su nepoznanica široj domaćoj publici, mada ni po čemu ne zaostaju za Mogwai. Dakako, tu nije problem u njima, nego domaćoj javnosti nesklonoj ambicioznoj i netipičnoj glazbi, a "2018-2023" upravo je to, svirački impresivan i koncepcijski "čudan" album sastavljen od naizgled jedne duge teme od 32 minute na streamingu, ali podijeljene u dva dijela na vinilu.
Duga skladba sadrži toliko promjena i razvija se u raznim smjerovima, te svjedoči o briljantno artikuliranoj svirci na razmeđi toplo-hladnog, tihog i glasnog, u kojima se od "nule" do buke stiže u sekundi. Između se može čuti sjajno proigravanje gitarističkim frazama "otvorenih", zvečećih akorda uz neparni ritam bubnja i basa, dok distorzirane gitarističke dionice s ubrzanim ritmom ispod, sve to odvode u još jednu drukčiju dimenziju. Zaista je problem da ovako dobri bendovi ne dobivaju promociju kakvu zaslužuju, jer slušalačko zadovoljstvo doista je ogromno svakome tko voli spomenute Mogwai – a očito ih ima, jer Tvornica je bila puna – Shellac Stevea Albinija (koje sam 1995. uspio pogledati u newyorškom klubu Knitting Factory), davne Can, Captaina Beefhearta ili King Crimson Roberta Frippa.
To su samo neka od imena s kojima Peach Pit dijele zajedničke impulse prema slobodnoj, ali artikuliranoj i uzbudljivoj svirci kakvu kod nas ne nudi baš nitko drugi. I u vizualnom dijelu priče Peach Pit su unikatni, pa je omot vinila otisnut tehnikom sitotiska, ručno, od članova benda.