Bez četiri udarna igrača, hrvatska je košarkaška reprezentacija među međimurskim bregima završila rudarski dio priprema za SP u Španjolskoj. Danas slijedi selidba u Slavonski Brod, gdje će s Kanadom u petak i subotu igrati prve utakmice.
Preduga sezona
Pravo da se kasnije pridruže dobili su nositelji igre, ali ne zbog igračkog rejtinga i statusa, nego zato što je to bila nužda. Kapetan Ukić je još na terapijama za svoje ahilovke, a Žorić, Bogdanović i Tomić vrlo su kasno završili sezonu.
O tom svom potezu izbornik Jasmin Repeša priča ovako:
- To nisu povlastice, nego nužda. Sezone su preduge, igra se puno više utakmica nego nekad. Znate li kada su prije 30-ak godina finale državnog prvenstva igrali Bosna i Šibenka? Polovicom travnja. A Ante Tomić je svoju posljednju utakmicu odigrao 27. lipnja.
Postojala je bojazan da bi se kod onih koji su morali doći 20. srpnja mogla pojaviti ljubomora, no takvih tonova jučer u Svetom Martinu nismo čuli. Za tu vrstu ravnoteže u momčadi bio je zadužen i sportski direktor Nikša Prkačin:
- Pričao sam o tome i sa Simonom, igračem u rangu odsutne četvorice, misleći da će mu to zasmetati, no stekao sam dojam da mu je i ponuđena mogućnost kasnijeg dolaska da bi on došao već 20. srpnja.
Od četvorice odsutnih trojica će se momčadi u Slavonskom Brodu priključiti danas. Tomić, Žorić i Bogdanović, koji stiže izravno iz New Yorka. Ukić pak stiže u subotu jer mora odraditi još dvije terapije. Budu li zdravi, njih četvorica sigurni su za "španjolske vize", a jedan od onih koji to ne može reći jest razigravač Rok Stipčević. No, ovaj marljivi razigravač to gleda s pozitivne strane:
Fizioterapeutima najteže
- Ako i ne budem išao na SP, ja ću na rad s trenerom Repešom gledati kao na ulaganje u sebe.
Tako na stvar gledaju i njegovi pomoćnici Žan Tabak i Slaven Rimac, ali i 19-godišnji Mario Hezonja, koji već nekoliko dana odrađuje dvije jutarnje taktičke šihte. Mladac se tako želi izboriti za mjesto u čarteru za Sevillu.
- Ja ne želim ići na SP zato što me smatraju igračkom perspektivom, ja to želim zaslužiti. Da idem u statusu igrača koji može pomoći i u obrani i u napadu.
Kada ste negdje najmlađi, onda na putovanjima obično imate oznaku "cargo" i teglite torbe.
- Neće mi to smetati, meni je svejedno.
S obzirom na to da se intenzivno radi, svi slatko zaspu. Ne samo navečer, već i popodne. Kako igrači provode slobodno vrijeme, pitamo Hezonju?
- Ja ga provodim u dvorani. Ha, ha... Večernji trening završi oko 21 sat, večera je u 21.30 i nakon toga idem spavati, da budem spreman za dvostruki jutarnji trening. Znam da neki dečki igraju PlayStation, neki i kartaju i neka. Na ovakvim ovakvim pripremama bitna je i razbibriga.
Za razliku od igrača, fizioterapeuti Nikica Šižgorić i Igor Škrtić rijetko kada idu na počinak prije ponoći.
- Kad igrači dobiju slobodno popodne, mi više radimo. Ovdje smo najviše radili masaže i terapiju ledom. Svaki su nam dan dolazili Rudež, Hezonja, Babić i Stipčević, igrači koji imaju neke mikrotraume, ali koji zbog toga nisu propustili nijedan trening - kaže Šišgorić, Cibonin majstor za mišiće i zglobove već 20-ak godina.
>> Repeša i Rudež: Na SP-u možemo ponoviti četvrto mjesto s EP-a
