Profesore, dječak ubojica je protekle četiri godine živio s teretom krivnje jer je svojedobno pobjegao s mjesta ubojstva prijatelja Miroslava Tunjića. Brat mu je predbacio kukavičluk i izazvao bijes. Je li se tragedija mogla spriječiti?
Još iz Domovinskog rata poznajemo tzv. krivnju i depresiju preživjelog. Siguran sam da nije htio ubiti, nego otkloniti nepodnošljiv osjećaj krivnje. Itekako je trebalo angažirati psihoterapeuta, ali i raditi s tim djetetom u školi i kod kuće. Da sam imao prilike, ja bih mu rekao da bijeg s mjesta ubojstva prijatelja nije kukavičluk, nego mudrost i da preživjeli moraju nastaviti živjeti.
Jeste li se susretali sa slučajevima da je brat ubio brata?
Nije to tako nepoznato, znamo još iz Biblije da je Kain ubio Abela. Ljubomora ne pita, osobito kod braće.
Što je sada činiti roditeljima: jedan je sin mrtav, a drugi u zatvoru?
Neće biti lako, ali djetetu u zatvoru trebaju pružiti silnu podršku. Trebaju ga uvjeriti da je ubojstvo počinio u afektu, u protivnom strahujem od samoubojstva.
>> Otac u oči gledao sina i jecao: Što si to učinio?
>> Posvađao se s bratom pa ga usmrtio bocom
