Pink TV najgledanija je srbijanska televizija koja ubrzano osvaja i
susjedne zemlje srodnoga govornog područja. Njezin čelnik Željko
Mitrović najavljuje gradnju velikog filmskoga grada kod Beograda, ali i
ambiciozan ulazak na hrvatsko tržište. S njime smo razgovarali u
Zagrebu gdje je nakratko sletio vlastitim avionom, na putu iz Beograda
u Beč.
VL: Domaće tržište u ovim krajevima
očito nikome ne može biti dovoljno. Sad ste već prisutni u gotovo svim
dijelovima bivše države.
MITROVIĆ: Tako je, pa mi u ovom trenutku imamo operacije u preko 20
zemalja svijeta. Zemaljski pokrivamo tri zemlje: BiH, Srbiju i Crnu
Goru. Imamo i dva satelitska kanala, od kojih jedan worldwide, sa 7
satelita pokrivamo skoro cijeli planet. A u Sloveniji, zbog velike
penetracije kabela već sve podsjeća na zemaljski program. Spremamo se
da u Sloveniji uspostavimo sistem koji će biti slovenski, na kojem će
raditi ljudi iz Slovenije, prilagođeno slovenskom tržištu, i to ćemo
ove godine produkcijski uspostaviti. Trenutačno pregovaramo o kupnji
jedne, a možda i dvije slovenske televizije. A ako bude problema - u
Sloveniji je relativno lako, zbog visoke kabelske pokrivenosti.
VL: Za razliku od Hrvatske. Zapravo,
jedino još ovdje niste fizički prisutni.
MITROVIĆ: Tako je, ali planiramo i ovdje napraviti produkciju, i to do
kraja ove godine, najkasnije do proljeća, zapošljavat ćemo pedesetak
ljudi. Naime, više nije nikako moguće uspostaviti regionalni karakter
programa i telemostove bez informacija iz Zagreba. Čini nam se da bi
zabavni sadržaji koji bi se tu proizvodili mogli biti vrlo značajni čak
i ako u bliskoj budućnosti ne uspostavimo medijski sistem u Hrvatskoj.
Mada nećemo od toga odustati jer nam se čini da razgovori koje smo
počeli s CME-om možda mogu ići u pravcu da dio svojeg kapitala oni
otvore za ulazak novih dioničara.
VL: Bi li to značilo dijeljenje minuta
ili stvaranje zajedničkog programa?
MITROVIĆ: Sve zavisi, ali budući da su rezultati CME-a, mislim,
nezadovoljavajući za dioničare jedne javne kompanije, nadam se da ćemo
s našom visokom ponudom za kupnju relativno brzo dobiti neki odgovor na
naše pismo namjere. Proces je već u tijeku, s Marjanom smo već počeli,
pretpostavljam da je on to proslijedio i centrali CME-a. (op.a. Marjan
Jurinec, direktor PopTV-a, glavni predstavnik CME-a u regiji).
VL: Znači da je ponuda formalizirana.
Kakve su reakcije?
MITROVIĆ: Pa da kažem, počeli smo dodirivati ozbiljnije. Dodir koji
više nije tako blag. Nisam siguran kakav će njihov odgovor na kraju
biti i hoće li uopće donijeti odluku jesu li zainteresirani ili ne, no,
u svakom slučaju od produkcije nećemo odustati. Sumnjam da će Hrvatska
u budućnosti ostati na samo dvije komercijalne mreže.
VL: Znate li uopće koliko mreža
trenutačno ima u Srbiji?
MITROVIĆ: Od nacionalnih dvije javne i pet komercijalnih, a ostalih tko
zna koliko. No, u Hrvatskoj, HRT je stvarno dobra televizija i kakve
god snage komercijalne televizije, pa makar se ona zvala i RTL, nije
joj lako s Mariijom Nemčić, koja je jedna od top-menadžera i stvarno
mislim da je pola snage HRT-a upravo u Mariji Nemčić. Imam jasnu
analizu hrvatskog medijskog tržišta i mislim da RTL ni Nova još dugo
neće imati ozbiljnu šansu da se s HRT-om ozbiljnije sukobi, jer vrlo
teško spoznaju porebe i očekivanja građana koja se ne razlikuju mnogo
od očekivanja građana cijele regije.
VL: No, kako to očekujete da ćete vi
iz susjedstva ponuditi nešto bolje nego RTL ili CME?
MITROVIĆ: Ja sam potpuno siguran u to, prije svega jer smo se mi na
isti način u Srbiji pripremali za doček stranaca, tako da sumnjam da će
stranci, uključujući i Fox imati neki ozbiljniji uspjeh. S druge
strane, upravo ovaj filmski grad koji završavamo, koji će biti
produkcijski gigant, jedan od najvećih u Europi tog tipa, omogućit će
proizvodnju regionalnog programa kojem će se jako teško moći
suprotstaviti bilo tko u lokalnom smislu.
VL: U Srbiji ima tvrtki, čak i
velikih, koje su kupljene od hrvatskih tvrki. Obratih slučajeva u
Hrvatskoj praktički nema. Ne bi li bilo neobično da prvi jedan tako
veći zalogaj bude baš u medijima, gdje je osjetljivost vjerojatno
najveća?
MITROVIĆ: Da, u potpunosti ste u pravu, no, stvari mirišu na bolje. Ja
sam u medijima uvijek isticao da je strani kapital u Srbiji dragocjen
bez obzira s koje strane dolazio. A u odnosu na multinacionalke,
kapital iz susjedstva može imati i prednosti. Treba tu još malo
povjerenja, da ne bi bilo potrebno da recimo Hrvatska u Srbiju ulaže
preko Španjolske i Norveške i raznih investicijskih grupa, nego
direktno, uz dobrodošlicu. Kad govorim o ove tri zemlje gdje već jesmo,
tu više nacionalne polarizacije skoro da i ne postoje. Kada je Hrvatska
u pitanju, čini mi se da je situacija malo kompliciranija i da će
trebati još malo vremena da u potpunosti isčeznu ti antagonizmi.
VL: Već imate neugodna iskustva.
MITROVIĆ: Kada smo prije nekoliko godina ovdje samo dodirivali
mogućnost kupnje Croatije Recordsa, našli smo na strahovit otpor, no on
je imamo veze i s nekim osobnim antagonizimima. Potpuno samo siguran da
proces ide nabolje, nezaustavljiv je, to je kotač civilizacije, a kojom
brzinom će ići - to ostaje da vidimo.
VL: U Hrvatskoj vas još uvijek prati i
pečat turbo-folka - jesu li to isto podvale pojedinaca?
MITROVIĆ: To je teza koja će me vjerojatno pratiti cijeli život.
Naravno, u samom početku, u ograničenjima koja sam imao,
najjednostavnije mi je bili i pristupiti projektu na najracionalniji
način...,
VL: ...Uzeti ono što je na
raspolaganju.
MITROVIĆ: Da, objektivno to je bio pečat tog programa. Naravno, danas
on izgleda poptuno drukčije! Za ovih je 12 godina tako evoluirao da se
može usporediti s najkvalitetnijim američkim i europskim programima.
VL: Znači u Hrvatskoj se ne bi vrtjeli
narodnjaci?
MITROVIĆ: I u Srbiji od 168 imamo samo 5 sati tjedno takvog programa -
zanemarivo. Ciljna grupa koja očekuje takvu vrstu programa razlikuje se
od zemlje do zemlje, no nikada nije manja od 30, a negdje prelazi i 70
posto. Dati 3 do 4 posto programa većinskoj populaciji do te je mjere
mali kompromis da se može gledati kao jedno malo dvorište.
VL: No što bi hrvatski gledatelj
programski dobio vašim ulaskom u Novu ili neku drugu hrvatsku
televiziju?
MITROVIĆ: Kako ne! Projekt filmskoga grada pretvara nas u europskog
produkcijskoga giganta koji može proizvoditi program za desetak
televizija - 40 tisuća kvadrata studijskog prostora, 12 aktivnih
studija... ne trebamo spominjati da je Pink najveći kupac svih
holivudskih programa, kao što je HRT u Hrvatskoj. No, duboko vjerujem
da to u budućnosti neće biti ključna za uspjeh. Ova regija ima
strahoviti afinitet za regionalne sadržaje, što se osjeća i u
Hrvatskoj. Ne govorim o nikakvom valu jugonostalgije, već o racionalnom
regionalnom povezivanju, što npr. jedan serijal od 200 epizoda može
učiniti jeftinijim i sadržajno i kreativno kvalitetnijim.
VL: Strani investitori nisu shvatili
potrebe gledatelja na ovim prostorima, a i da jesu, ne mogu ništa ako
nisu prisutni na svim tim tržištima?
MITROVIĆ: Tako je. Prvo neshvaćanje, unatoč pokušajima neudubljivanje u
stvarne potrebe, a zatim i preopterećenost standardima
multinacionalnog lanca. Očekivalo se mnogo više, gledatelji nisu dobili
što su htjeli, planirani nivo investicija nije dostignut.
VL: Koliko vi planirate uložiti u
Hrvatskoj?
MITROVIĆ: Naše projekcije su da bismo u samo prve 3 godine u Hrvatskoj
investirali nešto više od 50 milijuna eura - mislimo da bismo imali bar
za 40 do 50 posto bolji rezultat od RTL-a, a od CME-a više od nekoliko
puta.
VL: Alternativa ulaska u Novu je
umrežavanje nekoliko lokalnih televizijskih stanica u Hrvatskoj.
MITROVIĆ: Najjednostavnije bi bilo da institucije raspišu tender za
jednu ili dvije komercijalne mreže, što mislim da, zbog svih okolnosti
koje smo upravo spomenuli, nije skroz realno da na njemu licencu dobije
kompanija iz Srbije.
VL: Možete ići s hrvatskim partnerima.
MITROVIĆ: Kako ne! No, s druge strane, u Hrvatskoj je nezgodno što
generalno jedino radiodifuzija nije mnogo razvijena, a kabelska
penetracija je zanemariva. Za uspostavljanje mreže ne može biti manje
od četiri, a mislim da je potrebno i šest-sedam lokalnih televizija,
što je najkompliciraniji, najskuplji i najneracionalniji model, ali
mislim da bi imali pozitivnu kalkulaciju i za to.
VL: Jeste li imali razgovore s
vlasnicima?
MITROVIĆ: Jesmo, ali to bih zadržao u zoni poslovnih tajni, zato što s
nekima od njih imam takav dogovor.
VL: Jeste li u Cannesu prošlog tjedna
prezentirali svoj filmski grad?
MITROVIĆ: Mi već dvije ili tri godine idemo tamo zbog kontakata s
producentima koji planiraju dio svojih servisa ili produkciju prebaciti
iz okolnih zemalja, u prvom redu ono što je dosaa bilo rađeno u
Rumunjskoj i Pragu. Oni su taj servis u posljednje vrijeme vrlo
razvili. Fimski grad će biti završen dogodine 1. svibnja, a nakon toga
ćemo ga predstaviti i u Cannesu.
VL: Znam da je u isto vrijeme u
Cannesu bio i Vinko Grubišić, jeste li s njim razgovarali?
MITROVIĆ: Ne, ne, nismo se vidjeli u Cannesu, a i da jesmo, ne bih vam
rekao. S lokalnim partnerima - svakako, ali sa strategijom da se
sakrivamo iza investicijskih fondova, mislim da na to nisam više
spreman. Već sam pomalo umoran od skrivanja, naš ulazak u Hrvatsku će
biti transparentan ili ga neće biti.
VL: Jeste li uopće zainteresirani za
OTV?
MITROVIĆ: Ne! Mislim da se s nekim drugima može mnogo više napraviti.
VL: Je li vam nezgodno što za vas
nemamo pandana u Hrvatskoj?
MITROVIĆ: Možda ga imate, ali ne znate! Ima mnogo onih koji su
moćni, a ne izlaze na vidjelo, no mislim da neće trebati mnogo
vremena da se to promijeni. Treba biti ponosan i na svoje minimogule.
VL: Upravo ste u Srbiji dobili nagradu
za najmenadžera godine. Vi - koji dolazite iz medija.
MITROVIĆ: U ovih petnaest godina to je prvi put da priznanje dobiva
netko kome je osnovni medijski biznis. Mi naravno jesmo vrlo značajan
privredni subjekt s prometom koji će ove godine dosegnuti 100 milijuna
eura. Naravno, to ništa ne bi bilo moguće bez stvarno kvalitetne ekipe.
VL: No dobro, zna se tko slaže ekipu -
za to se i dobiva nagrada - ne za teoretsko znanje, već za slaganje
ekipe.
MITROVIĆ: Dobro dobro, slažem se.
VL: U Hrvatskoj će vas još dugo
pratiti i članstvo u stranci Mire Marković. Kažete da je to bilo iz
poslovnih razloga?
MITROVIĆ: To je bila politika kišobrana.
VL: Trebaju li u današnjoj Srbiji
takvi kišobrani?
MITROVIĆ: Ne! Mediji uživaju apsolutnu slobodu, pritisaka nema ni u
tragovima, čak nema ni nekakve komunikacije između politike i medija,
ne sjećam se ni da sam sanjao da će to biti moguće.
VL: A slučaj Karić, mi smo to
doživjeli kao srbijanskog Hodorkovskog - dobio je po glavi ne
zbog načina na koji je došao do bogatstva, nego kad je pokušao iskazati
osobne političke ambicije?
MITROVIĆ: Ja sam u poziciji da mi nije baš zahvalno komentirati
Bogoljuba Karića, no, mislim da su njegove nevolje počele i prije
političkog angažmana.
VL: Tako da je i politički angažman
možda posljedica tih nevolja?
MITROVIĆ: Tako je, to je valjda bila neka njegova kišobranska
strategija, iako mislim da je bila sasvim nepotrebna - bilo bi mu lakše
bez toga. Takvih pojava u Europi, osim Berlusconija, više nema.
VL: No, vi niste više samo medijski
mogul. Osim 5 televizijskih kuća, niza radiopostaja, produkcijske kuće,
u posljednje vrijeme postajete i tvorničar.
MITROVIĆ: Posjedujem malu aviokompaniju, izdavačku kuću i tvornicu za
tiskanje CD i DVD medija koja radi punom parom - kapacitet nam je
milijun komada mjesečno . Ove godine gradimo već drugu tvornicu,
sljedeće godine i treću. Uskoro ćemo otvoriti i tvornicu žvakaćih i
konditorskih proizvoda. No, ukupno će biti 8 različitih tvornica,
konzervi, napitaka, itd, još je prerano da o tome govorim.
VL: Kako to sve financirate? Vlastitim
novcem ili vas prate banke?
MITROVIĆ: Do prije godinu dana nismo se uopće oslanjali na banke, a sad
se to pomalo kreće. Kamate su prilično visoke, sve ispod sedam posto je
relativno pristojno. No, ovdje je profitabilnost još uvijek vrlo
velika, tako da se to može opravdati. Pogotovu kad se uzme u obzir i
nešto veća rizičnost, može se zaključiti da su kamate i nešto niže nego
što bi mogle biti.
VL: Moda velikih korporacija obično je
čišćenje portfelja. Neće li biti teško upravljati svim tim različitim
tvornicama?
MITROVIĆ: Neće biti problem. Gradimo sve te tvornice da podržimo
medijski razvoj, a ne obratno, kako je često slučaj. Najveći rizik je -
ne riskirati! Rekli ste sami: sastavite dobar tim i dobijete nagradu za
menedžera godine - jednostavno!"
Od finog popa do turbo folka i natrag
Željko Mitrović svojedobno je bio poznat kao frontmen grube Oktobar 1864, koja, daleko od fame turbo folka koja ga je kasnije počela pratiti, njegovala sofisticirani pop s primjesama jazza. Pink TV osnovao je 1994. dvije godine kasnije postao je parlamentarni poslanik, i to kao član stranke Miro Marković, supruge Slobodana Miloševića. U to doba PinK TV nije imao informativni program, a nakon 2000. Mitrovićev apolitički angažman potpuno je zamro.
