Iako je ova kasna jesen iznimno topla, pa u 'babljem ljetu' mnogi uživaju u šetnjama šumama I skupljanju šumskih plodova jeseni, u toj će košarici malo tko pronaći vrganj; gljivu koju svi vole I prepoznaju. Možda poneku sunčanicu ili prosenjak, ali vrganj vrlo rijetko, pa ga nema niti u ponudi na lokalnim tržnicama u mjeri u kojoj biste očekivali u ovo doba godine. Osim gljiva koje proizvođači sami uzgajaju, malo tko u ponudi ima i svježe šumske gljive.
- Točno je da nema šumskih gljiva u ponudi, odnosno nema vrganja, a kada nema njih, čini se da uopće nema gljiva jer ostale vrste i nisu toliko zanimljive brojnim kupcima. Razlog tome su vremenski uvjeti zbog kojih vrganj u ovo vrijeme ne raste. Iako su dani topli o ima vlage, noći su hladne kao I jutra I to nisu povoljni uvjeti za vrganje. U šetnji šumom pronaći ćete ga, ali ne u količinu u kojoj ga u ovo doba godine zna biti. Ima prosenjaka, sunčanica, ali niti njih u većoj mjeri. Takvo je sada vrijeme, no to ne znači da se vremenski uvjeti neće promijeniti do kraja godine, pa bismo još mogli imati vrganja po šumama - pojašnjava Damir Malizan, predsjednik Gljivarskog društva Karlovac.
Dodaje da ih je donedavno bilo u Gorskom kotaru gdje su padale kiše, a temperature zraka bile još blage. Inače, dodaje D. Malizan, karlovački, zagrebački prsten bogati su gljivama, kao i šumska područja po Slavoniji, no gljivama, dodaje, treba posebna klima kako bi ih bilo u izobilju, a kako se klima općeniti mijenja, mijenjaju se i ciklusi u kojima raste većina gljiva, posebno vrganj.
Inače, gljive su od davnina dio prehrane i tradicije u Hrvatskoj. Berači su stoga, već mahom jako dobro savladali prepoznavanje vrsta gljiva kojih u prirodi ima dosta, čak oko 200 vrsta. U prosjeku, berači raspoznaju desetak vrsta, a za neke od njih već i znaju mjesta gdje ih mogu potražiti; bilo da je riječ o sjenovitim područjima pod krošnjama drveća, uz neke vrste stabla, na osunčanim padinama, pod tepihom lišća... Preporuka je stručnjaka da ljudi beru i konzumiraju one vrste gljiva koje su im poznate, a ako nisu sigurni, bolje ih je ne ubrati ili ih prije konzumacije odnijeti pokazati stručnjacima. Naime, gljive su hranjive, ali mogu biti i otrovne, odnosno opasne za zdravlje.
Gljive su od davnina cijenjene ne samo zbog bogatog okusa nego i zbog hranjivih i ljekovitih svojstava. Velik su izvor bjelančevina, vlakana, vitamina B skupine, vitamina D te minerala poput selena, bakra i kalija. Istovremeno su siromašne mastima i kalorijama, što ih čini idealnom namirnicom u uravnoteženoj prehrani. Osim prehrambene vrijednosti, mnoge gljive posjeduju i prirodna ljekovita svojstva, pa se u tradicionalnoj medicini koriste zbog svojih antioksidativnih i protuupalnih učinaka, a neka istraživanja potvrđuju da spojevi iz gljiva mogu doprinositi jačanju imuniteta i regulaciji razine kolesterola.
Iako ih većina voli jesti svježe pripremljene, no mnogi ih i čuvaju za zimske dane; zamrznute ili osušene u komadićima ili pretvorene u prah pa se dodaju juhama ili umacima. Među gljivama koje su u kulinarstvu već dobro poznate su vrganj, lisičarka, smrčak, rudnjača ili vrlo cijenjeni tartufi. Nešto manju kulinarsku vrijednost imaju svima poznate sunčanica, bukovača, rujnica, gnojištarka, te svima poznati šampinjoni koje u ponudi tržnica I trgovina mogu nabaviti tijekom čitave godine zbog uzgoja.
Osim njih koji su dostupni stalno, dostupnost ostalih gljiva varira, pa tako i cijena, posebno ako ih nema puno, pa im i cijena za kilogram zna biti poveća. Tako je za kilogram vrganja ovog ljeta, ali i u rujna kada ih je bilo po Istri, na pulskoj tržnici trebalo izdvojiti i do 35, čak i 40 eura za kilogram velikih i zdravih primjeraka ovog kralja vrganja koji su u Puli među najskupljima u Hrvatskoj. Lisičarke su nešto povoljnije i idu za oko 20 eura po kilogramu, dok crne trube koštaju 25 eura. Od 10 do 25 eura, ovisno o veličini i kvaliteti, cijenjen je kilogram vrganja po tržnicama u Zagrebu i Zadru.
Tijekom listopada u mnogim se mjestima održavaju dani ili tjedni gljiva, lokalna gljivarska društva održavaju izložbe gljiva, podučavaju posjetitelje o njihovim vrstama, pojašnjavajući koje su otrovne, ako je ne i kako ih prepoznati, a poznati chefovi nerijetko pripremaju razna jela od gljiva; od omleta, preko rižota do ostalih delicija. Na takvim se druženjima, kažu nam gljivari, može puno toga naučiti.
Otvori KEKS Pay
Poskupjeli jer su se troškovi proizvodnje povećali.