Naslovnica Zagreb ZG Život

Tetec mi je pričao o Giti, gdje su se jele vanil-kiflice i najbolja čokolada s rižom

Josip Sever bio je poseban čovjek. Ustajao je na spomen Mao Ce Tunga i podučio me da se poezija ne smije govoriti sjedeći
12. prosinca 2017. u 21:13 1 komentara 1623 prikaza
vanil-kiflice
Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Klišej kiše

Ja sam, nazvao bih to tako, nekakva srednja generacija. Poznavao sam nešto starije od sebe, a i nešto mlađe, naravno, i vršnjake.

Pa sam tako poznavao i pjesnika Josipa Severa, koji je boravio ne samo u gostionici Gavran, službeno Goranin u Jurišićevoj, čini mi se broj 6 ili 8, već i u Kini i govorio kineski. Josip Sever, pjesnik, prevoditelj, šarmantni intelektualac.

ZAGREBAČKE PRIČE Kad me ugledate da stojim na ulici, recite mi da četvorka ne vozi

Dopuštam si i jedan intimni podatak. Voljeli su se književnica Sunčana Škrinjarić i Josip Sever. Gospođa Škrinjarić, višestruka dobitnica nagrade Grigor Vitez, majka je književnice Sanje Pilić.

Severa sam intervjuirao u radijskim i televizijskim emisijama. Bio je on poseban čovjek, sjajan pjesnik. On je ustajao na spomen Mao Ce Tunga, ali također je ustajao kada je govorio svoje stihove ili stihove drugih pjesnika.

Sjećam se, rekao je, kada se govore stihovi, to je svečani čin i treba stajati. Poezija se ne smije govoriti sjedeći. Od tada i ja govorim poeziju stojeći i uvijek se sjetim Jože. Pročitajte i vi, molim vas, stojeći, na glas njegovu pjesmu Klišej kiše:

s trga od sata

niz prašku i vlašku

išla je kiša

ko limena glazba.

meni se čula

ko suzvučje miševa

il sjenka dima

preko lišaja.

il šuplje vrijeme

kroz praaazan prostor

koje se laže

i poništava.

Bračni život

Na uglu Ilice i Kačićeve ulice u onoj lijepoj staroj ljekarni slušam razgovor ljudi koji stoje u redu za lijekove.

– Ja sam 37 godina u braku – kaže muškarac.

– A ja sam bome 39 godina – veli žena.

– Znate da bi brak trebalo sklapati na određeno vrijeme – glasno primjećuje jedan kupac i uzima neko sredstvo za umirenje.

– A još bi bilo bolje kada bi to bio ugovor o djelu – javlja se onaj prvi i obraća se meni:

– Što vi kažete?

Na brzinu sam se sjetio vica i ispričao ga prisutnima.

Chansonfest Zagrebačke priče Skladatelj se zaljubi u stihove, vjenča ih glazbom i oplodi interpretacijom

Sin pita oca:

– Je li istina da u nekim dijelovima Afrike muškarac ne upozna ženu sve dok se njome ne oženi? 
A otac odgovara:

– Tako ti je, sine moj, u svim zemljama.

“Televiziju smatram veoma obrazovnom. Svaki put kad netko upali televizor, ja odem u drugu sobu i čitam knjigu.”

Groucho Marx

Čaj od lipe

Moj tetak, zvao sam ga tetec, Franjo Tušek, bio je izučeni medičar, svjećar i licitar. Auuu, kako je znao raditi medicu i gvirc, pa medenjake… Učio je to u Samoboru prije onog Drugog rata.

Znao je puno zagrebačkih priča i kojekakvih domaćih popevki.

Pričao mi je tako da se klozetfrau koja je radila u javnom WC na zagrebačkom glavnom Trgu, zapravo dolje ispod Trga, loše osjećala i otišla je liječniku. Liječnik joj je savjetovao da mora biti na svježem zraku. Klozetfrau je to rekla svojim nadležnima, koji su je onda premjestili u WC na Britanski trg, koji je bio na otvorenom.

Pričao sam neki dan kako mi je žao što nema nekih kavana i restorana koje ja pamtim. Dodajem popisu Dingač u Masarykovoj i Dverce u Ilici.

Sjećam se da mi je tetec pričao o kavani Gita, koja je bila na vuglecu Preradovićeve i Varšavske. Mislim da više nema živih koji se sjećaju Gite. Tamo se pio čaj i jele vanil-kiflice. Nigdje u Zagrebu pred rat nisi mogao dobiti takvu rižu s čokoladom kao u Giti.

No iz prošlosti idemo u sadašnjost.

Došao Ivan u jedan zagrebački kafić.

– Molim vas – upita Ivan – imate li čaj od lipe?

– Nemamo, gospodine, najjeftiniji je čaj pet kuna.

Pogledajte i galeriju: Osamdesete u Zagrebu

vanil-kiflice
1 / 24
Osamdesete u Zagrebu
ZAGREBAČKE PRIČE U svezi dalekovidnice, pripetavanja i lučbe valja se sjetiti i “Adio, bijela” Jane's walk Najmlađi stanovnici Dugava posjetili kvartovske obrtnike NOVOOTVORENI MUZEJ Zagrebačka povijest kroz kasete Madonne, Azre, Čolića...

E, moj gospon Horvat, kaj bi vi danas rekli?

U listopadu 1976. godine gost urednik kulturne rubrike Večernjeg lista bio je književnik Joža Horvat. Između ostalog piše:

“Obrtne škole se ne otvaraju. Otvaraju se fakulteti. Posvuda. Uskoro ćemo ih imati više nego nogometnih klubova. Na svakog nepismenog građanina doći će po jedan sveučilišni mudrac. Prvom zgodom, kad susretnem dr. Stipu Šuvara, pitat ću ga bi li se u mom rodnom selu, u Kotoribi, mogao otvoriti neki fakultet. Ako to nije moguće, bar neka visoka škola, na primjer viša pomorska. Svi moji suseljani rođeni u znaku Ribe mogli bi se odmah upisati kao studenti. Oni koji imaju čamce na Muri mogli bi postati asistenti i docenti. Pošto sam preorao nekoliko oceana, javljam se kao izvanredan ili redovan profesor.”

Joža Horvat | Autor : Sanjin Strukić/PIXSELL Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

U kolumni od ostalih sjajnih rečenica izdvajam još ovu Horvatovu:

“Netko je već odavno pretkazao da će Jugoslaveni tek onda biti zadovoljni kad banke budu radile na principu samoposluživanja.”

E, moj gospon Horvat, kaj bi vi danas rekli?

O Joži Horvatu snimio sam pedesetminutni dokumentarni film u kojemu je sudjelovala i njegova, sada već pokojna supruga Renata, koja je s njim oplovila svijet.

Kolega Aris Angelis piše: “U stacionaru jednog zagrebačkog doma za stare i nemoćne u noći na nedjelju 7. veljače 2016. u 98. godini umrla je Renata Horvat. Bila je prva žena s ovih prostora koja je oplovila svijet, nekada je bila prva iz Jugoslavije, danas je prva Hrvatica koja je to učinila i već je po tome zaslužila da uđe u povijest svjetskih putnika i svjetskih putovanja”.

Pitao sam gospodina i druga Jožu Horvata na kraju razgovora što bi htio da mu piše na grobu, a on je rekao: “Joža Horvat – književnik i moreplovac”.

Joža Horvat umro je 2012. godine.

Na kući u kojoj je živio sa suprugom Renatom u vili na Medveščaku u Zagrebu postavljena je spomen-ploča.

VIP izdvaja za Vas

Pogledaj sve komentare
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.