Naslovnica Zagreb ZG Vijesti

Skladatelj se zaljubi u stihove, vjenča ih glazbom i oplodi interpretacijom

Šansone su se održavale u sklopu Zagrebačkog festivala, a onda su šansone dobile svoju zasebnu večer.
14. studenoga 2017. u 21:59 0 komentara 234 prikaza
Chansonfest
Foto: Zarko Basic/PIXSELL

Zagrebačka škola šansone nastala je (službeno) 1964.godine.

Vice Vukov Vječne pjesme Nezaboravne himne ljubavi i domoljublja

„Školu“ je osnovala skupina izvrsnih autora, skladatelja, aranžera, tekstopisaca i izvođača: Špišić, Dedić, Hegedušić, Krajač, Gotovac, Golob, Lentić, Britvić, Kalogjere, Bosner, Kabiljo...

Šansone su se održavale u sklopu Zagrebačkog festivala, a onda su šansone dobile svoju zasebnu večer.

Hvalim se: vodim večeri šansona od 1976. godine, a ove retke objavljujem uoči Chansonfesta, koji će se održati 16. studenog 2017. godine u kazalištu Komedija.

U želji da održe tradiciju Zagrebačke škole šansone, grupa entuzijasta, predvođena Zvonkom Špišićem, na inicijativu Krešimira Zidarića, 1998. godine pokreće Chansonfest, festival hrvatske i međunarodne šansone. Prvi Chansonfest u jednom svom dijelu bio je posvećen Zvonimiru Golobu, dok je drugi sadržavao prisjećanje na tragično preminulog hrvatskog pjesnika Željka Sabola.

Prvi (prvi ili drugi, ne sjećam se) Chansonfest, čini mi se, održan je u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Prije dvije godine prisjetili smo se Arsena Dedića, a ove godine posvećujemo večer Zvonku Špišiću.

Već je godinama umjetnički direktor Chansonfesta Hrvoje Markulj.

“Chansonfest” je službeno registriran kao međunarodni. Prvih su godina dolazili autori iz inozemstva. On je i nadalje međunarodni. Alibi mu za taj naziv daje jedino Lado Leskovar.

Proteklih godina govorili su o šansoni:

Zvonko Špišić: Šansona danas je isto što je bila i jučer. To je trenutak kada se skladatelj zaljubi u stihove, pa to vjenča glazbom i oplodi interpretacijom.

Arsen Dedić: Šansona je udomaćeni pomoćni izraz koji osobno ne volim jer ograničava prostor autorske pjesme. Više volim izraz autorska pjesma, koji uključuje sve načine izražavanja od kajkavske popijevke do Johnnyja Štulića, s blagim osvrtom na zagrebačke kabaretiste i živuće šansonijere.

Hrvoje Hegedušić: Kada neka pjesme dosegne ono nekad i danas, tada ostaje šansona, kao na primjer „Balada iz predgrađa“.

Miro Ungar: Za mene je šansona pjesma slobodne forme po ritmu, temi, interpretaciji… Drugim riječima, najslobodniji način izražavanja uz muzičku pratnju.

Milan Lentić: Šansona je kao staro vino Što je starija, to je bolja. Šansonijeri trebaju umrijeti da bi se njihove šansone prihvatile.

Jadranko Črnko: Šansona je ona od koje je ostala samo ŠANSA. Šansona je danas kvaziumjetnički pokrivač za agencije koje se bave cirkusom i fliperima.

A nekad je bila svjetlo za bolju budućnost glazbe.

Zafir Hadžimanov: Šansona je nešto što netko mora izmišljati i pjevati, a nitko ne mora voljeti i slušati, ali dobro je da pokuša.

Moje mišljenje o šansoni je šansona izvedena na Chansonfestu, koju je uglazbio Toni Eterović, a pjeva

Ovogodišnja zanimljivost: debitantica na Chansonfestu bit će Zdenka Kovačićek, koja će 29. studenoga u Lisinskom obilježiti 60. obljetnicu umjetničkog rada.

Pero Gotovac i Siniša Škarica Smrt Pere Gotovca Otišao je dobri duh glazbenog Zagreba turistička patrola Novac za film o ulici Arsena, Miše i Vice prikuplja se modernim žicanjem na internetu Denis Derk Glazbeni trijumfi i antologijske pjesme Pere Gotovca

Kostadinka Velkovska:

“Svakoj pjesmi treba jedan dobar mikser u njeg prvo staviti šlag i dodati er. A kad šansu dobije i ona nastat će tako šlager i šansona. Šansona il’ kokoš, što je bilo prije, je li jaje od šlagera starije?

To važno nije, ako smo za slogu njih dvoje jedno bez drugoga ne mogu. Svijet mijenjale nisu pjesme ni bolje ni loše, što onda ove da rade?

I one su tu da se troše Pjesme su, dakle, potrošna roba, šlageru paše svako godišnje doba, a jesen sjetna, to je prava sezona, kada uspijeva šansona. mŠlager je šminker i takve manire ima. Šansona pati sa suzama u očima.

Uspješnog brata prati hrpa para, sestra ostaje usidjelica stara. Svijet mijenjale nisu pjesme ni bolje ni loše.

Što onda ove da rade? I one su tu da se troše.” 

Najpopularniji pjevači meksikanskih pjesama

Pišući o nekim starim pjesmama, prisjetio sam se još starijih.

Moja bi se generacija trebala sjećati da smo jedno vrijeme slušali meksikanske pjesme, koje su snimali tadašnji jugoslavenski pjevači.

A to je bila zato što smo gledali kojekakve meksikanske filmove od kojih je najpopularniji bio „Jedan dan života“.

Slovenski pisac Miha Mažini objašnjava (nemojmo to uzeti zdravo za gotovo, ali je lahko mogoče), on kaže da priča o jugomeksikancima počinje 1948. godine, u vrijeme rezolucije Informbiroa i Titova odlučnog “ne” Staljinu.

Do tog povijesnog trenutka emitirala se ponajprije ruska glazba, a u kinima su prikazivani uglavnom ruski filmovi.

Jugoslavija tada nije bila u dobrim odnosima sa Zapadom, piše Mažini, a onda se dogodilo da su se njeni odnosi sa Sovjetskim Savezom pogoršali.

I onda se javio problem: ako odeš i od jednih i od drugih, koji ćeš film u kinima prikazivati? Pa je Moša Pijade došao na ideju – uvoziti meksikanske filmove.

Ilko Čulić kaže da je neumorni Jugotonov arhivar Siniša Škarica osvijetlio jedan pomalo zaboravljeni fenomen domaće estrade, jer je objavio četverodijelni box set “101 meksikanska”, najopširniji podsjetnik na enormnu popularnost yu-mexa od ranih pedesetih do konca šezdesetih godina.

U pravu su Škarica i ostali kad kažu da je „Mama Huanita” i meksikanski melos trajno upisan u ovdašnju kolektivnu memoriju.

Dr. medicine, skladatelj i dirigent, Nikica Kalogjera skladao je „Sombrero”, vjerojatno prvu domaću autorsku pjesmu u meksikanskom stilu, a jedno vrijeme je imao Meksikanski orkestar.

Najpopularniji pjevači meksičkih pjesama su bili Nikola Karović, pa Slavko Perović…

I Predrag Gojković Cune je pjevao meksikanske pjesme. Starije podsjećam na pjesme “Čaša gorkih suza”, “Pjesma majci”, “Divna Guadalajara”, “Pesma karabina”, “Kad čuješ trubu“, “Moj Meksiko”.

Meksikanske pjesme pjevao je i Ivo Robić. Mišo Kovač pjevao je „Jedan dan života“. A koliko je suza proliveno uz Trio Tividi... U jednoj sam brošuri naišao na zanimljive slobodne prijevode meksikanskih pjesama. Na primjer „Mucho, mucho”:

“Mučo, mala, mučo u menzi sam ruč’o, leba i salame, i ljubio dame.”

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.