Zagrebačka škola šansone nastala je (službeno) 1964.godine.
„Školu“ je osnovala skupina izvrsnih autora, skladatelja, aranžera, tekstopisaca i izvođača: Špišić, Dedić, Hegedušić, Krajač, Gotovac, Golob, Lentić, Britvić, Kalogjere, Bosner, Kabiljo...
Šansone su se održavale u sklopu Zagrebačkog festivala, a onda su šansone dobile svoju zasebnu večer.
Hvalim se: vodim večeri šansona od 1976. godine, a ove retke objavljujem uoči Chansonfesta, koji će se održati 16. studenog 2017. godine u kazalištu Komedija.
U želji da održe tradiciju Zagrebačke škole šansone, grupa entuzijasta, predvođena Zvonkom Špišićem, na inicijativu Krešimira Zidarića, 1998. godine pokreće Chansonfest, festival hrvatske i međunarodne šansone. Prvi Chansonfest u jednom svom dijelu bio je posvećen Zvonimiru Golobu, dok je drugi sadržavao prisjećanje na tragično preminulog hrvatskog pjesnika Željka Sabola.
Prvi (prvi ili drugi, ne sjećam se) Chansonfest, čini mi se, održan je u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Prije dvije godine prisjetili smo se Arsena Dedića, a ove godine posvećujemo večer Zvonku Špišiću.
Već je godinama umjetnički direktor Chansonfesta Hrvoje Markulj.
“Chansonfest” je službeno registriran kao međunarodni. Prvih su godina dolazili autori iz inozemstva. On je i nadalje međunarodni. Alibi mu za taj naziv daje jedino Lado Leskovar.
Proteklih godina govorili su o šansoni:
Zvonko Špišić: Šansona danas je isto što je bila i jučer. To je trenutak kada se skladatelj zaljubi u stihove, pa to vjenča glazbom i oplodi interpretacijom.
Arsen Dedić: Šansona je udomaćeni pomoćni izraz koji osobno ne volim jer ograničava prostor autorske pjesme. Više volim izraz autorska pjesma, koji uključuje sve načine izražavanja od kajkavske popijevke do Johnnyja Štulića, s blagim osvrtom na zagrebačke kabaretiste i živuće šansonijere.
Hrvoje Hegedušić: Kada neka pjesme dosegne ono nekad i danas, tada ostaje šansona, kao na primjer „Balada iz predgrađa“.
Miro Ungar: Za mene je šansona pjesma slobodne forme po ritmu, temi, interpretaciji… Drugim riječima, najslobodniji način izražavanja uz muzičku pratnju.
Milan Lentić: Šansona je kao staro vino Što je starija, to je bolja. Šansonijeri trebaju umrijeti da bi se njihove šansone prihvatile.
Jadranko Črnko: Šansona je ona od koje je ostala samo ŠANSA. Šansona je danas kvaziumjetnički pokrivač za agencije koje se bave cirkusom i fliperima.
A nekad je bila svjetlo za bolju budućnost glazbe.
Zafir Hadžimanov: Šansona je nešto što netko mora izmišljati i pjevati, a nitko ne mora voljeti i slušati, ali dobro je da pokuša.
Moje mišljenje o šansoni je šansona izvedena na Chansonfestu, koju je uglazbio Toni Eterović, a pjeva
Ovogodišnja zanimljivost: debitantica na Chansonfestu bit će Zdenka Kovačićek, koja će 29. studenoga u Lisinskom obilježiti 60. obljetnicu umjetničkog rada.
