Jedna osoba ispred, jedna iza invalidskih kolica.
Jedino na taj način mogli su neki od stanara koji žive u Maretićevoj 4 u Utrini izići iz svoje zgrade. O samostalnom spuštanju niz strmu rampu nisu mogli ni pomisliti. Njihovi pratioci morali su se dobro potruditi da ih spuste dolje. A nerijetko se dogodilo da su svi zajedno završili na podu.
Svi troje se poskliznuli
– Jednom smo se poskliznuli svi troje. Nasreću, nitko nije udario glavom o beton – kaže Damir Fatušić, koji boluje od mišićne distrofije. U stanu živi s majkom i bakom, a i asistentica mu pomaže u svakodnevnim obvezama, kojih ima pregršt. Uz stalno usavršavanje i obrazovanje, Damir Fatušić, naime, vodi i Šahovski klub Stjepan Bosak u sklopu URIHO-a.
Njegova susjeda Milka Grđan, također u kolicima, zbog stare nepropisne rampe nije gotovo uopće izlazila. Živi sama u malenoj garsonijeri pa je često ovisila o susjedima. Inicirala je stoga izgradnju nove rampe, a u pomoć joj je priskočilo Društvo tjelesnih invalida Zagreba.
Vrijedna 70.000 kuna
– U cijelom Novom Zagrebu 99 posto rampi je neupotrebljivo. Kao da nisu gradili rampe, već skakaonice – ističe Milan Ožegović, predsjednik Društva koje je rampu vrijednu 70.000 kuna financiralo sa 70 posto iznosa. Ostatak je platio Grad Zagreb. Angažirali su i arhitekte, koji su rampu projektirali volonterski.
– Ova je rampa ogledni primjerak i poticaj za buduću gradnju funkcionalnih rampi za svladavanje denivelacija na ulazima zgrada – kaže Ožegović, dok Fatušić dodaje da je Zagreb ipak dobro prilagođen osobama s invaliditetom. Pločnici su spušteni na mjestima uz pješački prijelaz, no najslabija su točka zgrade u središtu grada koje se, ističe Fatušić, ne diraju pod izlikom zaštićenog kulturnog dobra.
