Ovakva slika je sve češća u našem gradu, ne samo pred reciklažnim dvorištima, nego i na pozicijama gdje se nalaze kontejneri za prikupljanje otpada, budući da se isti ne prazne dovoljno često, zato jer gradska vlast štedi.

Postoje razna pravila koja onemoguće unos u reciklažno dvorište. Recimo u koiko unajmim kombi kojim bi prevezao glomani otpad a na kombiju je natpis poduzeća koje mi ga je iznajmilo, neće mi biti dozvoljen ulazak u reciklažno dvorište jer privrednim vozilima nije dozvoljen dovoz otpada. E ako ne mogu u dvotište ostavit ću pred dvorištem. Drugo skoro nepremostivo pravilo je radno vrijeme. Neka reciklažna dvorišta ne rade subotom, a dobar broj građana drugim radnim danima svojim vozilima ne mogu sovesti otpad u radno vrijeme reciklažog dvorišta i opet ako ne mogu u dvotište ostavit ću pred dvorištem. Veliki problem je popravak u stanu, ako se dogodi kvar na nekoj cijevi i zbog toga nastane kanta ili dvije šute, neka reciklažna dvorišta neće primiti građevinski otpad kao moram potražiti poduzeće koje se bavi preradom takvog otpada. Takva kanta ili dvije šute završe u mješanom otpadu a ako nije moguće onda negdje u prirodi. Osim toga kad smo kod Zgreba, Tomašević je prodavao snove za vrijeme kampanje kao da gradi grad iz početka ima neograničene resurse pa je sva manje ili više uspješna riješenja zaustavio i vjerovao kako će sve preokrenut. Sve te probleme sam predvidio još lani na jesen i opisao pa sam doživio puno trolanja i minusa.

Smeća, zmazanoće i grafita po fasadama nikada više. Što ovaj Tomašević radi od Zagreba? I otkuda toliko peludi u zraku, očito gradska uprava ne kosi travu kao prijašnjih godina, ubit će me alergije