Nakon što je prije tri godine zahvaljujući Veleposlanstvu Republike Poljske u Varšavskoj ulici oslikan veliki mural s likom Adolfa pl. Mošinskog, u parku koji nosi njegovo ime, nadomak zgrade poglavarstva, planira se postaviti i spomenik u čast jednog od najdugovječnijih zagrebačkih gradonačelnika u čijem je mandatu hrvatska metropola doživjela preporod, dobila suvremeni vodovod i kanalizacijski sustav, a dovršene su i asfaltirane mnoge prometnice.
– Postavljanje biste inicirala je i započela Walentyna Lončarić, prva predstavnica poljske nacionalne manjine Grada Zagreba – napominje trenutačni predstavnik i povjesničar Slaven Kale. Usto je, dodaje, u tijeku priprema interaktivne gradske igre "Poljskim tragovima po Zagrebu", kojom će se promovirati, među ostalim, lik i djelo Adolfa Mošinskog.
– Trebala bi biti realizirana na jesen. Zamišljena je tako da povezuje sedam do osam lokacija u centru grada vezanih uz zagrebačke Poljake i hrvatsko-poljsku suradnju, a na svakoj od njih trebat će se riješiti neki zadatak. Isprva će na punktovima stajati studenti, a kasnije planiramo razviti mobilnu aplikaciju kako bi igra bila dostupna svima – objašnjava Kale, dodajući kako se gradska igra razvija u u suradnji s lektoricom poljskog jezika na Filozofskom fakultetu Kamilom Kwiatkowskom i njezinim studentima.
Mošinski je, podsjeća Kale, vodio grad u vrijeme kada se Zagreb ubrzano širio te suočavao s velikim infrastrukturnim izazovima. Nedostajale su škole i uređene javne površine, a kanalizacija još nije bila riješena, napominje.
– Gradska je skupština 1892. za načelnika izabrala Adolfa Mošinskog, dotadašnjeg gradskog zastupnika i vladinog povjerenika za Zagreb. Tijekom njegova mandata, koji je trajao 12 godina, Zagreb je doživio goleme promjene – naglašava Kale. U tom je razdoblju, objašnjava, izgrađen veći dio Lenucijeve potkove, ali i Sljemenska cesta, koja je omogućila da se do vrha Medvednice ne ide isključivo pješice. Na sredini puta, kaže, podignut je drveni paviljon koji je, u čast Mošinskom, nazvan Adolfovac.
Od značajnijih infrastrukturnih zahvata u mandatu Adolfa Mošinskog, Kale navodi i uređenje brojnih ulica u središtu grada, Hatzove, Mihanovićeve i Šenoine, kao i preuređenje Jurišićeve, Palmotićeve i Ribnjaka. – Mošinski je dao izgraditi i pet škola, među ostalima osnovne škole u Draškovićevoj i na Svetom Duhu, a dovršena je i zgrada Donjogradske gimnazije, u čijem se dijelu danas nalazi Muzej Mimara – napominje.
Kao jednu od najvećih zasluga Mošinskoga posebno pak ističe gradnju suvremene kanalizacije, pri čemu je glavna kanalizacijska cijev provedena do Žitnjaka. – Osim toga, on je proširio vodovodnu mrežu i obnovio vodocrpilišta – dodaje Kale.
U njegovu su mandatu, kaže, izgrađeni i neki od najvažnijih kulturnih i simboličkih objekata Zagreba kao što su Umjetnički paviljon i zgrada Hrvatskog narodnog kazališta. Tada je i gradski grb promijenio boju iz crvene u plavu, a Grad je kupio Gradsku plinaru. Kale objašnjava i kako je to bilo posebno važno jer je gradska rasvjeta bila plinska, a širenjem javne rasvjete povećavala se sigurnost građana i olakšavao svakodnevni život. Zagreb se tada širio i teritorijalno, dodaje, pa je grad obuhvatio i Lašćinu s Maksimirom te Žitnjak sa selima Borongaj, Petruševec i Vukomerec.
Možda nepopularno mišljenje ali evo ga: jesu li samo meni ovi "murali" nekome u čast na zgradama teški seljoberizam! Znači nema te dozvole s kojom bi dopustio da mi tako nešto nagrdi fasadu, nebitno o kome se radi. Šta vam je ljudi?