Vi idete dolje? Jesam li na pravome mjestu? Rekli su mi da je ovo za penziće – upitao nas je umirovljenik Branko na ulazu u Kontesu, Klub kazališta Komedija. A ondje smo se našli jer se jučer već drugu srijedu zaredom održala plesna matineja za pripadnike treće dobi.
– Ja sam bio kralj diska, da mi netko plati svaki sat koji sam proveo plešući u klubovima po cijelome svijetu, sada bi me vani čekao vozač – objašnjava Branko dok se spuštamo u već poprilično popunjen prostor u centru grada, gdje nas za šankom čeka Zvonimir Repač iz zagrebačke Matice umirovljenika, idejni začetnik projekta.
Cilj je plesne matineje, govori Repač, omogućiti druženje, kretanje i dobru zabavu u prijepodnevnim satima generacijama kojima se navečer ne izlazi iz domova. Pa tako, umjesto da provedu jutro sami kod kuće, sudionici u Kontesi imaju priliku zaplesati uz poznate melodije i uživati u društvu vršnjaka.
– Ideju sam dobio od predsjednika Matice umirovljenika Manchestera koji ovakve plesnjake organizira već dugo. Razmišljajući o lokaciji, shvatio sam da su noćni klubovi po danu prazni i tako je došlo do suradnje s Komedijom, koja je u potrazi za programima koji će ovaj prostor učiniti popularnijim – tumači Repač i dodaje kako se on ipak drži dalje od plesnog podija jer "ne voli da mu se broje koraci".
Za razliku od njega, jedna grupa plesnih nomada koja pohodi takva događanja po cijelom gradu već ozbiljno čaga, a među njima je i Ljiljana. – Prije korone svakog smo tjedna išli na plesnjake u Gerontološki centar Maksimir. Uživali smo, a onda je to stalo pa sam baš sretna što se ovo pokrenulo. Točno ovdje išla sam na ples i u mladosti – kaže.
Dok je studirala, dodaje, svaki dan osim ponedjeljka išla je na ples. – S prijateljicom sam proplesala cijeli grad. Toliko smo plesale da smo imale žuljeve na tabanima – prisjeća se Ljiljana. U predahu između dvije pjesme uhvatili smo Vesnu i Hasidina, početnike u čaganju kojima je za događanje u Kontesi rekao učitelj u plesnoj školi. – Nisam voljela plesati u mladosti pa mi ovo ne budi nostalgiju, ali sada uživam. Proplesala sam pod stare dane – smije se Vesna.
Nailazimo u gužvi i na Roberta, a on je, priznaje, na matineji u Kontesi jer traži partnericu, plesnu i životnu. – Frendovi su mi rekli da psiholozi tvrde kako je čovjeku potrebno nekoliko zagrljaja dnevno. Ja ih ne dobivam redovito pa sam na njihov nagovor došao barem po plesne zagrljaje – kaže.
Za atmosferu je na jučerašnjem plesnjaku, kao i prošle srijede, bio zadužen rock-sastav Dobri duh Zagreba, a plan je, napominje Repač, u cijelu priču uključiti još nekoliko bendova pa da glazba bude raznolika i privuče još više ljudi. – Ja sam Slavonka pa bih najradije zaplesala dvokorak dok mi svira tamburica, ali ne žalim se ni na ovo. Plesali smo nekad u mladosti, ali godine su donijele svoje i malo smo zaboravili na to. Sad osjećam kao da mi se mladost vraća, barem srijedom – govori nam Marija dok za šankom čeka da joj se skuha čaj. Ovakva druženja, dodaje, znače mnogo jer joj omogućuju da se osjeća aktivno i povezano s drugima.
Osim u čaganju, sudionici matineja guštaju i u prilici za razgovor, prisjećaju se starih vremena, ali i stvaraju nova prijateljstava. – Čini mi se da je najvažnije da se ljudi opet druže, da ne sjede kod kuće i ne gledaju televiziju, nego da se pokrenu – ističe Marija.
Oni koji su malo nesigurniji u plesne vještine uživaju u promatranju, povremeno se pridruže kad zasvira neka poznata pjesma, no kako vrijeme odmiče, atmosfera u klubu postaje sve opuštenija, a okupljeni umirovljenici sve sigurniji u svoje korake. A za kraj Branko, kralj diska s početka priče, zaključuje i kako je ples lijek za sve. Pa je tako, od bečkog valcera i ilirskih balova, preko rock'n'rolla i disko-groznice, sve do suvremenih plesnih pokreta i festivala, ostao važan dio zagrebačkog društvenog života.
