Nakon kraja Tkalčićeve, odnosno Kaptol Centra, realno nema ničega vrijednoga. A to je tako blizu gradu i lijep je kvart, čak s nekim reprezentativnih novogradnjama. Pogreška je nedavno ispravljena, otvoren je Tonneau, vinski bar kojih u metropoli ionako nedostaje, a ovaj ima i neke svoje posebnosti. Za one koje zanima, Tonneau je bačva veća od barriquea, od 500 litara. Xavier Martinjak svakako zna ponešto o bačvama i vinima, jer je tri godine radio kod jednog od naših najboljih naših vinara nove generacije, Filipa Barake, u podrumu njegove vinarije na poluotoku Srima kod Šibenika. Momku koji je ima dobio po Ksaveru na kojem se i rodio, bilo je to dragocjeno iskustvo koje mnogi još nemaju, a vjerojatno su bitno stariji, Xavieru je, naime, tek 28.
– Veliko je to bilo iskustvo jer Filip živi svoje vinograde i vina, pa prirodno i jako puno zna. Može se tamo naučiti i vidjeti puno, recimo, kada je stiglo betonsko jaje, bio je to za mene veliki događaj, kaže nam Xavier dok sjedimo u njegovom vinskom baru koji je u prostoru koji je od pamtivijeka rezerviran da bude pajzl poput onoga iz filma Tko pjeva, zlo ne misli. Samo, ovo je daleko da bude K Žnidaršiču ili da se tamo 'udaraju bruderschaftovi'. Xavier ima bitno drugačije ideje.
– Želio sam napraviti mjesto u koje će ljudi dolaziti ne degustirati vino, nego o njemu razgovarati kao i o vinaru koji ga je napravio. Mislim da ljude vino zanima, da vole uživati u kvalitetnom gutljaju, ali da o tome ne znaju previše. Ili nemaju vremena ili naprosto imaju interes samo da dobiju najkvalitetnije za svoj novac. I tako sam posložio vinsku kartu da bude, po mom mišljenju, najkvalitetnija koju mogu dobiti u kojem trenutku, a da cijena čaše ne bude zbog toga preskupa, kaže nam mladi vinski barmen dok ispijamo zaista odlični Košćakov Sauvignon.
Martinjak nastoji da sva vina koja nudi budu na toj razini, da to budu neindustrijski vinari, oni koji naginju biodinamičkoj proizvodnju, bez uvjeta da imaju neki Demeter certifikat ili nešto slično. Takvih je u nas zapravo i jako malo, znamo za jednog. Tonneau po Martinjakovoj zamisli trebao bi biti i mjesto kulture. Tako smo na zidu vidjeli niz interesantnih slika poznatih osoba, glumaca, autora i umjetnika, recimo poput Arsena Dedića ili Janka Popovića-Volarića, u neuobičajenim situacijama i pozama, sve djelo poznate autorice Vladimire Spindler. U baru nema osim vina mnogo toga, tu je kvalitetna kava Julius Meinl The Originals Belvedere Blend koja je predstavljena jesenas. Ali onda i prirodni sokovi Agropošte s kojima se teško može pogriješiti. I jedno pivo, Zlatni Medo Pivovare Medvedgrad, također nešto što je siguran kvalitetan izbor. Ostalo – vina. Martinjaku se u izboru može vjerovati, ima tri razine cijenjene škole WSET, a kod Barake je vodio i degustacije te sparivanje vina i hrane.
– Sve je to zapravo počelo slučajno jer sam u Šibenik došao kako bih bio skiper. Ali, stigla je pandemija i od toga nije bilo ništa. No, posla je bilo kod Filipa i tako sam počeo učiti o vinima. I shvatio kako me to jako zanima, pa evo sada imam i svoj bar, kaže nam Xavier dok kušamo sljedeće vino, a to je Dragonada Kleti Romić. Evo, upravo ovakvo vino je razlog zbog kojega treba dati još malo energije pa iz vinima neambiciozne Tkalčićeve prošetati do Medvedgradske. Dragonada je kupaža škrleta u omjeru 60 posto, sauvignona i graševine u jednakim omjerima od 20 posto. Sve ono što bi škrletu inače nedostajalo, malo punoće i strukturiranosti, dobilo se u ovoj kupaži. Xavier će vam, ako dođete, posvetiti nešto vremena kako biste za sebe pronašli ovakvo neko vino. I to je ta razlika u odnosu na druga ugostiteljstva koja se oslanjaju na nerijetko doista bogate vinske karte.
– Uobičajeno je da vam ponude neku etiketu koja sigurno neće biti nešto loše. U razgovoru s gostom radije pokušavam doći do onoga što bi on želio, i prema kvalitetama vina, ali i prema priči i emociji koje ono pruža, kazao nam je Martinjak. Tonneau je izvrsno mjesto za prezentacije vina čega će, kaže nam, biti. Kao što već ima i gostiju, dok smo sjedili u ugodnom prostoru koji nema pomodnih pretenzija jer mu je smisao da gost ostane koncentriran na svoje vino, već su se, iako je bilo tek iza podneva, praznile prve čaše. Tonneau je mjesto iskreno posvećeno Bakhovom napitku gdje svakako treba redovito svraćati.