U Radićevoj ulici smjestila se jedna posve neobična galerija, u kojoj nije običaj da se izložene slike šutke proučavaju. Ovdje se ulaz plaća jednim osmijehom, a izlaz s dva. Posjetitelji koji dođu mogu se poslužiti i knjigama iz malene biblioteke šaljiva sadržaja, popiti kavu ili čaj, a često se dogodi i da ljudi koji se prije nisu nikad sreli ostanu i nakon zatvaranja do kasno u noć, razgovarajući i “lumpajući”.
Ljudi žele bezbrižnost
Projekt je osmislila Rumica Baranović, dizajnerica interijera, koja je uređujući stanove shvatila kako su ljudi ostali bez osmijeha.
– Bila sam strašno žalosna kad sam vidjela da ponestaje veselja u ljudima – kaže Rumica. Stoga je, ali i zbog ljubavi prema umjetnosti odlučila sugrađane potaknuti na veselje kroz umjetničku priču i u listopadu oformila udrugu Umjetnost osmijeha. Od Grada je dobila prostor, a otad je ugostila osam izložbi, čija su otvorenja, kaže, svaki put sve luđa.
– Uvijek je tu neka živa muzika, osiguram piće i jelo, pa se često zabava preseli na ulicu. To mi je ispušni ventil. Nisam bogata, ali radije dajem novac za postavljanje izložbe nego za haljinu – smije se Rumica. Dosad nije imala pritužbi, premda iznad nje ima stanara.
– Vjerojatno ljudima fali malo bezbrižnosti, tako da, ako i budemo glasni, nikad nitko ne prigovara – kaže Rumica. Osim toga, onuda najčešće prolaze ljudi koji se, lica punih zabrinutosti, idu moliti na Kamenita vrata pa ih Rumica često pozove na piće, ne bi li na tren zaboravili sve što ih tišti.
Sve napravi sama
Na ideju je došla na svom putovanju svijetom, kada je naletjela na sličnu galeriju u Japanu.
– U galeriji je vladala atmosfera puna duha, a imala sam dojam da sam na ulici – kaže Rumica.
U Radićevu je, kaže, zaljubljena jer je godinama tamo živjela pa joj je žao što je izgubila duh. Ima ideju da je uskoro pretvori u ulicu umjetnika te da se izložbe odvijaju na cesti. Trenutačno priprema izložbu mladog autora koji je nedavno završio akademiju. Uokvirit će slike, pobrinuti se za distribuciju letaka i opet prirediti nezaboravan tulum.
