Naslovnica Vijesti Hrvatska

Zbog ovrha smo beskućnici

Ivica i Marin (podaci poznati redakciji) odrasli su u domu i sad su ponovo bez njega. Marin je svoje ovrhe otplatio, ali stajale su ga – krova nad glavom
16. ožujka 2018. u 20:15 5 komentara 2333 prikaza
Prosvjed udruge Blokirani na Trgu svetog Marka
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

S ovrhama se borim gotovo 20 godina: prvu sam dobio dok sam godinu dana služio redovnu vojsku 1999. Nisam imao nikakva primanja pa nisam mogao plaćati režije za stan. Zbog njih sam danas beskućnik – počinje svoju priču Ivan (podaci poznati redakciji).

Blokirani Akcija Spasimo blokirane! Ovo su mjere koje bi Vlada morala donijeti hitno

Ovaj 39-godišnji građevinski tehničar iz Osijeka odrastao je u domu i opet je štićenik – ovaj put prihvatilišta za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u Sesvetskom Kraljevcu. Mjesta čiji dobar dio stanara, osim beskućništva, veže i druga nevolja – dio su vojske blokiranih.

Čeka prekvalifikaciju

Ivan je u domu završio s 12. Roditelji su se razveli kad je imao samo šest mjeseci, a 17-godišnja majka zasnovala je novu obitelj. Danas s njom povremeno kontaktira, otac je poginuo u Domovinskom ratu. Ima polubraću i polusestre, brojnu rodbinu. I nitko ne zna da je beskućnik – uspješno to skriva od svih, moli i nas za zaštitu privatnosti.

– Kad sam zarađivao, pomagao sam svima, tetku je kuća “visjela” zbog duga, stricu... A kad sam ja zaglibio u problemima, nitko ne pita, ne nude se pomoći – kaže Ivan. Čim je izašao iz doma, počeo je raditi: na uvozu i preprodaji auta iz inozemstva, uz maksimalno odricanje, za osam godina zaradio je novac za mali stan.

– Problemi počinju 2005., kad sam otišao raditi na more: nisam dobio dvije plaće, jedno smo jutro samo saznali da nam je poslodavac otkazao i smještaj, nisam imao ni za hranu, ni kune za povratak u Zagreb gdje je bilo sjedište firme. Imao sam sreću, krenuo sam “stopom” u šest ujutro, stigao u deset navečer – prepričava jednu od situacija s kojima se susreo tijekom godina rada za građevinske poduzetnike. Ima pet pravomoćnih presuda za neisplaćene plaće, nijednu ovrhu ne uspijeva provesti.

– Na Trgovačkom sudu jedna firma ima pola milijuna kuna duga državi, vlasniku su dali da otvori novu. A mene kamatare za 15 tisuća kuna. Glava me zaboli čim počnem... Neću im vratiti te lihvarske kamate! – revoltiran je Ivan. U međuvremenu je ostao i bez stana, prodao ga je ispod cijene i novac se istopio za podstanarstvo i život bez plaće. S 50 eura u džepu 2014. odlazi u Njemačku, a kad se 2016. vratio u domovinu zbog isteklih dokumenata, na granici mu ih oduzimaju jer je u Hrvatskoj odjavljen, nema ni prebivališta, ni boravišta.

– Tad počinju pravi problemi: u Njemačkoj moram telefonski dati otkaz i platiti odvjetnika da me odjavi jer bih inače platio kaznu, a ne bih se mogao ni vratiti. Dokumente čekam osam mjeseci, negdje su zagubili moje stare s granice, a bez njih ne mogu ni raditi, ne mogu više boraviti ni kod prijatelja i završavam u – prihvatilištu. To je bilo lani u travnju. Tada daje i zahtjev za osobni stečaj, ali se na pogodbi ne pojavljuje nitko od vjerovnika.

– Uzeo sam adrese odvjetnika ovršitelja i obilazio ih s novcem. Nudio sam im otplatu glavnice, ni da čuju! Ali sad više ne dam lipe, nije njima u interesu da im vratim dug. U interesu im je da im cijeli život, kao i ostali koji su dužni, budem – rob – “puklo” je u Ivanu. Dan prije bio je u Fini, dug mu danas iznosi 43.700 kuna, od toga je glavnica oko 14.000. Nije očajan, ima plan. Prijavio se još lani za prekvalifikaciju za vozača preko HZZ- a, ali program nikako da krene. Čim to završi, ponovo će preko granice, ovaj put – zauvijek.

Uskoro posao

Marin iz Sl. Požege (podaci poznati redakciji) svoje je dugove otplatio, i platio ih – također beskućništvom. I on je dijete doma; ondje je završio kao 10-godišnjak, s još troje braće, kad se otac razbolio i umro, a za majku je to bilo previše – oboljela je na živce i otad je u ustanovi zatvorenog tipa. Po izlasku iz doma, odmah se zapošljava, radi kao barist u jednom zagrebačkom klubu i pet godina život je savršen – plaća uredna, dobiva čak i prekovremene...

– U krizi se lokal zatvara, ne mogu više plaćati podstanarstvo, sjedaju mi ovrhe za režije, neplaćene rate životnog osiguranja, nisam ga se sjetio “zamrznuti”. Dugovi su s 8000 kuna narasli na 30.000 – kaže Marin (28). Poslove mu je teško naći jer je po struci autolakirer, ali je kao dijete dvaput operirao srce pa preko HZZ-a ne ide, poslodavci se plaše. Radi fuševe i uspijeva u godinu i pol dana otplatiti dug.

– Tek kad sam otplatio i ostao bez kune, završio sam ovdje. Da nisam, mogao sam se samo odati kriminalu – pomirljivo kaže. Nada se da će uskoro van – u ponedjeljak bi trebao početi raditi u ugostiteljskom objektu u ZOO-u. Za njega je to – sloboda. Posao, plaća, stan. Dom. Jer četverosobni stan u Požegi braća su izgubila. Teta i tetak, skrbnici, neko su vrijeme plaćali paušalne režije, a kad nisu više mogli, zbog ovrha za komunalije, i on je završio – na bubnju.

KBC Rebro A obećali su prestati Opet ovrha pacijentu na 940 kn zbog 25 kn participacije s Rebra Akcija Spasimo blokirane Za banke sam bila prestara pa sam uzela kobni kredit 's bandere' Akcija Spasimo blokirane! Spasimo blokirane! Kako je Večernjak pritisnuo vlast da pomogne ovršenima
Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša

A1 izdvaja za Vas

  • karlos2000:

    a treba plačati ŕačune

  • marsovac:

    malo o putinu, malo o regiji, malo o srbiji, malo o kreditima u svicarcima, malo o ovima koji imaju dugove,.........bla, bla bla,..VL

  • Eilandkrk:

    Pa što onda.