Novinara u Hrvatskoj, a i u drugim zemljama, čitatelj ili gledatelj često će pitati: "Zašto vi tako često prenosite negativne vijesti, zar se nikada ne događa nešto pozitivno o čemu biste mogli pisati?" Kako bi odgovorili na ta pitanja, akademici i novinari posljednjih su godina razvili koncept "konstruktivnog novinarstva", a riječ je o pristupu koji je orijentiran na traženje rješenja, a ne samo na izvještavanje o problemima. Problemi i konflikti ostaju u središtu novinarstva, ali novinar pokušava pronaći i konkretna rješenja koja bi mogla pomoći javnosti. U utorak 2. prosinca u Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu održat će se konferencija "Konstruktivno novinarstvo: Korak prema vijestima kakve trebamo" s početkom u 10 sati, a organizira je Agencija za elektroničke medije u suradnji s Fakultetom političkih znanosti. Na konferenciji će jedan od glavnih govornika biti Peter Bro, profesor novinarstva na Sveučilištu Južne Danske i važan istraživač konstruktivnih medijskih praksi. Bro u razgovoru za Obzor opisuje pojedinosti tog koncepta i daje konkretne primjere kako to izgleda u praksi. Umjesto da tek izvještava primjerice o problemima s javnim prijevozom u nekom gradu, novinar bi u skladu s pristupom konstruktivnog novinarstva trebao istražiti kako je neki drugi grad uspješno riješio isti problem. Tako bi rješenje, a ne samo problemi, postalo okosnica novinarstva. Na hrvatski je prevedena i njegova knjiga "Konstruktivno novinarstvo – Preteče, načela i praksa".
Možete li našim čitateljima objasniti koncept "konstruktivnog novinarstva"?
Konstruktivno je novinarstvo ambiciozan pokušaj proširenja uloge novinarstva. Umjesto da se zaustavimo kada izvijestimo o nekom problemu, ono naglašava progres, rješenja i inspiraciju o tomu kako bi ti problemi mogli biti adresirani u budućnosti. Na neki je način to novi pokret, ali kao što pokazuje moja nedavna knjiga, koja je sada prevedena na hrvatski jezik, taj se tip novinarstva više puta pojavljivao tijekom povijesti. Neki od najuspješnijih novinara, urednika i vlasnika medija, uključujući i Josepha Pulitzera čije ime nosi i nagrada, opisivali su aktivno novinarstvo, usmjereno prema budućnosti, kao najvažniju formu novinarstva. No tijekom vremena, mnogi su se novinari pobojali rizika, budu li naglašavali ono što funkcionira, ili ono što bi moglo funkcionirati, da će ih se optužiti da promoviraju nešto umjesto da o tomu izvještavaju. Kao rezultat, generacije novinara su podučavane kako "dobra vijest jest loša vijest" i obratno. U konstruktivnom novinarstvu sve se više novinara opet fokusira na bolje stvari u životu i ono što bi nam moglo pomoći da se razvijemo individualno i kolektivno.
Dajte nam primjere konstruktivnog novinarstva iz stvarnog života.
Taj je koncept širok i uključuje raznolike pristupe. Neki klasični primjeri koje mi koristimo na novinarskom fakultetu u Danskoj uključuju novinare koji su pokrivali klimatske probleme, ali također su izvijestili što građani i tvrtke mogu doista učiniti u svojim svakodnevnim životima. To čitatelje informira, ali i inspirira. Ili pak radijska stanica koja se fokusira na mentalno zdravlje mladih. Umjesto da samo izvještavaju o alarmantnoj statistici, intervjuirali su mlade o tomu što se može učiniti kako bi se život poboljšao. Isto tako, tijekom nedavnih izbora ovdje u studenom, različite su novinske organizacije, inače konkurentske, surađivale kako bi omogućile glasačima da utječu na agendu u kampanji. To je vodilo snažnijim pitanjima, sugestije ljudi bile su izravno uvrštene u izvještavanje, što je pomoglo održati političku debatu fokusiranom na političke teme umjesto na osobne konflikte i klasične novinarske priče o internim strategijama političkih stranaka, odgovorima na nedavna istraživanja i tako dalje.
Kako ste vi osobno počeli istraživati ovu temu i pisati o njoj? Koji su faktori tomu doprinijeli?
Počeo sam se zanimati za novinarstvo fokusirano na rješenja mnogo prije nego što je pojam "konstruktivno novinarstvo" uopće postojao. Nakon što sam diplomirao na fakultetu negdje na prijelazu stoljeća, radio sam kao savjetnik za komunikacije u danskom parlamentu. Postajao sam sve više frustriran stalnim fokusom na konflikt. Napisao sam knjigu o tomu i skrenuo pozornost na razne novinare diljem svijeta, u različitim područjima, koji su više eksperimentirali pristupima orijentiranima na rješenja, na sudjelovanje građana i pogledom prema budućnosti. Otada su se moja istraživanja fokusirala na takve eksperimente, uključujući i pokret konstruktivnog novinarstva, koji je jedan od najnovijih i najuspješnijih pokušaja ponovnog promišljanja novinarstva.
Pokazuju li novinari često suzdržanost prema konstruktivnom novinarstvu zbog percipirane prirodne novinarstva u kojem "vijest nije kada pas ugrize čovjeka, već kad čovjek ugrize psa"? Neki bi mogli reći da novinarsko izvještavanje orijentirano samo na rješenja moglo biti u suprotnosti s novinarstvom.
Važno je shvatiti da konstruktivno novinarstvo ne isključuje probleme. Problemi su i dalje početna točka konstruktivnog novinarstva. No umjesto zaustavljanja nakon izvještavanja o novim nesrećama, bolestima, krizama i političkim neuspjesima, konstruktivno će novinarstvo učiniti korak više i istražiti kako su ljudi, zajednice, organizacije i institucije pokušavale riješiti te probleme. Često postoji nešto što možemo naučiti od drugih, od drugih država, gradova, organizacija ili grupa. Problemi tako i dalje ostaju u središtu, ali oni zapravo postaju početak priče, a ne njezin kraj.
Ljudi u Hrvatskoj, kada opisuju medije, uobičajeno tvrde da mi previše pišemo o "negativnim stvarima". Taj se sentiment može sažeti u pitanju: "Kada si posljednji puta vidio nešto pozitivno u medijima?" Što kažu studije – žele li ljudi više čitati o pozitivnim ili negativnim vijestima?
Istraživači diljem svijeta trenutačno ispituju učinke konstruktivnog novinarstva. Trebat će sigurno mnogo više istraživanja, no zasad rezultati upućuju na dvije važne stvari. Najprije, publika želi da konstruktivno novinarstvo bude dio medijske konzumacije, i takve priče ljude obično oraspolože. Drugo, ljudi se ipak lakše prisjećaju negativnih priča, vjerojatno zbog evolucijskih razloga, budući da smo oduvijek trebali obraćati pozornost na opasnosti. No danas su možda u najvećoj opasnosti same novinske organizacije. Studije upućuju na to da nadopunjavanje izvještavanja orijentiranog na probleme pričama o rješenjima – ili mogućim rješenjima – može pomoći ponovnoj izgradnji povjerenja i interesa prema vijestima, i zato je iznimno važno da nastavimo eksperimentirati s konstruktivnim novinarstvom. U najboljem slučaju, to neće samo pomoći konzumentima, nego i samim novinskim organizacijama.
Koliko je konstruktivno novinarstvo prihvaćeno u svijetu?
Konstruktivno se novinarstvo proširilo diljem svijeta u samo nekoliko godina, iako neke redakcije to zovu "novinarstvo orijentirano na rješenja" ili koriste druge povezane koncepte kako bi opisali svoj rad. Konstruktivno novinarstvo sada je također dio nastave na mnogim studijima novinarstva. No terminologija i prakse mogu varirati od zemlje do zemlje, ovisno o medijskoj kulturi. Primjerice, postoje velike razlike između Sjeverne Amerike i Azije, ali ideja konstruktivnog rada i izvještavanja o rješenjima u svakom slučaju dobiva na važnosti. Posebno se čini da smo mi u Europi prihvatili ovaj koncept.
U našim novinama radim u rubrici vanjske politike. Kad bi postojala rubrika konstruktivnog novinarstva, o kojim bi se pričama danas u njoj trebalo izvještavati?
Bez obzira na kontinent, često se suočavamo s istim izazovima – klimatskim promjenama, tehnološkim disrupcijama, urbanizacijom, demografskim promjenama. Srećom, inovativna rješenja svuda se pojavljuju. Međunarodno je novinarstvo jedinstveno pozicionirano da dijeli takve primjene: može se raditi o gradu koji je poboljšao javni prijevoz. O obalnoj regiji koja je razvila nove metode sprečavanja poplava. O tvrtki koja koristi nove tehnologije kako bi smanjila ozljede na radu. Ili pak možda o državi koja je pronašla nove načine kako poboljšati integraciju, obrazovanje ili zdravstveni sustav. Ovo je poanta: uz mali zaokret u percepciji, ne bi se činilo da je svijet samo ispunjen problemima, već isto tako i idejama koje mogu inspirirati druge.
Ako novinari preferiraju konflikt u svojim pričama, mislite li da oni time o čemu pišu isto tako mogu proizvesti konflikt? Pridonosi li novinarstvo orijentirano na konflikt problemima u društvu?
U novinarstvu koje prokazuje konflikte, krize i zloupotrebe postoji vrijednost. Takvo nas izvještavanje priprema za stvarnost u svijetu. No problem je u tome što to nije cijela priča. Na mnogim mjestima – uključujući, pretpostavljam, i Hrvatsku – ljudi danas žive bolje nego prije 5, 10, 50 ili 100 godina. U svijetu postoji mnogo kreativnosti i napretka. Kada novinske organizacije uglavnom prezentiraju negativne priče, konzumenti dobiju iskrivljeno i netočno shvaćanje svijeta. To nije odgovoran ili ispravan način portretiranja stvarnosti.
Koji su po vama danas najveći izazovi za novinarstvo? Neki bi rekli da se radi o nečem političnom, poput populizma s desnice ili woke kulture s ljevice. Ili je riječ o nekim drugim faktorima, poput tehnologije?
Mnogi faktori utječu na novinarstvo – politika, ideologija, tehnologija. No danas novinarstvu, po mojem mišljenju, najviše prijeti izbjegavanje vijesti. Sve više i više ljudi, posebno mladih, gubi interes za tradicionalne vijesti. Nisu odrasli s novinarstvom na isti način kao prethodne generacije, kojima su novine bile važan dio svakodnevnog života, a kada traže informaciju, često je dobivaju od pojedinaca ili organizacija koji imaju političke, komercijalne ili ideološke agende. Iako postoje i dobre strane koje se mogu reći o društvenim mrežama i izravnijoj komunikaciji između ljudi, riječ je o opasnom razvoju događaja ako nemamo novinare ili druge koji rade na dobrobiti društva na objektivan, neutralan način.
Što mislite kako će umjetna inteligencija (AI) dugoročno utjecati na novinarstvo? Hoće li ono postati zastarjelo?
AI donosi velike prilike i izazove. Na mojem studiju novinarstva potičemo studente da koriste AI u dijelovima svoga rada jer umjetna inteligencija postaje integralni dio novinarstva. Naravno da će u budućnosti mnogi novinarski zadaci biti automatizirani te bi u kratkom roku neka radna mjesta u novinskoj industriji mogla nestati. No dugoročno će AI povećati potrebu za ljudima koji su obučeni kako bi proveli istraživanja, potvrdili informacije i komunicirali kompleksne teme na vjerodostojan način. Bude li se koristio mudro, AI bi mogao pomoći revitalizaciji novinarstva i osnaživanju njegove ulogu u javnom interesu. Na mojem sveučilištu sada pokušavamo shvatiti možemo li koristiti AI kako bismo automatski transformirali tradicionalne vijesti u konstruktivno novinarstvo kako bi ljudi sami mogli odlučiti koji bi tip novinarstva htjeli primati.
Otvori KEKS Pay
