Zagrebačke ulice odavno su poligon za ideološke eksperimente i promašene vizije urbanizma, no najnoviji izum aktivističke družine s Radićeva trga s pravom zaslužuje titulu spomenika čistoj nesposobnosti. Postavljanje kričavo žutih plastičnih barijera koje fizički odvajaju tramvajski promet od ostatka kolnika u samom središtu grada nije samo puki prometni detalj. To je plastični sukus vladavine platforme Možemo, materijalizacija njihove vizije u kojoj se gradom ne upravlja znanjem, strategijom i dugoročnim planiranjem, nego pukim dekretima, inatom i, povrh svega, dubokim nerazumijevanjem kako jedan glavni grad uopće diše.
Možemo je ekstremna ljevica. Ljudi stalno upozoravaju na Možemo i Tomaševića. Glavni njihov za promet je neki Pavuna koji je psiholog. I to istetovirani psiholog. Sve vam je odmah jasno da psiholog u upravljaju prometom u gradu nema što tražiti. To je posao inženjera.