Za tisuće američkih vojnika, mornara i civila, koji su bili smješteni na idiličnom, havajskom otoku Oahu, nedjeljno jutro nad pomorskom bazom Pearl Harbor, tog je kobnog, 7. prosinca 1941. godine, osvanulo mirno i sunčano. No, iza kulisa tog prividnog mira već je dugo tinjala napetost između SAD-a i Japanskog carstva, koja je tog dana kulminirala. Naime, zbog desetljeća japanske, ekspanzionističke politike u Aziji, koja je dosegnula vrhunac invazijom na Kinu i Indokinu, Washington je bio primoran na uvođenje strogog embarga na naftu i druge ključne sirovine.
Militaristički vrh u Tokiju, suočen s prijetnjom ekonomske paralize i prekidom dotoka resursa nužnih za nastavak rata, donio je tada sudbonosnu odluku - američkoj floti na Pacifiku treba zadati razoran udarac. Japanski vojni vrh bio je uvjeren da će time neutralizirati američku moć na Pacifiku te si tako osigurati dovoljno vremena za osvajanje, resursima bogate, jugoistočne Azije. Bio je to potez iznimno visokog rizika, osmišljen da šokira i demoralizira čitavu američku naciju. U potpunoj tajnosti, 26. studenog 1941. godine, pod zapovjedništvom admirala Isorokua Yamamota, isplovila je moćna japanska borbena flota koju je činilo srce japanske pomorske moći - u pratnji dva bojna broda, tri krstarice i jedanaest razarača isplovilo je šest nosača zrakoplova, Akagi, Kaga, Soryu, Hiryu, Shokaku i Zuikaku.
Ploveći sjevernom rutom Pacifika, daleko od uobičajenih, trgovačkih puteva i pod strogom ‘radijskom šutnjom’, flota je uspjela neopaženo prijeći tisuće kilometara, te je u noći, sa 6. na 7. prosinca, stigla na odredište, oko 440 kilometara sjeverno od Havaja. Iako su bile svjesne neizbježnosti sukoba, američke obavještajne službe, ipak nisu očekivale napad na sam Pearl Harbor, smatrajući da su izglednija meta Filipini. Kada je kobnog jutra, 7. prosinca 1941., radarska postaja na Oahuu detektirala golemu formaciju zrakoplova, dežurni časnik tu je dojavu odbacio, pretpostavivši da se radi i američkim bombarderima B-17, čiji se dolazak očekivao.
Bila je to pogreška koja je imala katastrofalne posljedice. Od raja do pakla za sat i 15 minuta Točno u 7 i 48 sati po lokalnom vremenu, bez ikakve prethodne objave rata, nebo iznad Pearl Harbora zacrnilo se od mnoštva japanskih zrakoplova. Prvi val, sastavljen od 183 aviona, bombardera i lovaca, obrušio se na usidrenu i potpuno nespremnu američku flotu. Prizor je bio apokaliptičan. Američki ratni brodovi, poredani u luci jedan uz drugog, kao u mirnodopskim uvjetima, bili su savršene mete. Kako bi se spriječila sabotaža na gusto, krilo uz krilo, stajali su i američki zrakoplovi na obližnjim uzletištima, što ih je također učinilo lakim plijenom za japanske bombe.
I dok su japanska torpeda sijala smrt među američkim bojnim brodovima, mnogi su zrakoplovi bili uništeni već na tlu, prije nego što su njihovi piloti uopće stigli do njih. Silovite eksplozije parale su tišinu nedjeljnog jutra, a gusti, crni dim počeo se uzdizati visoko iznad luke. Idiličan, tropski raj u trenu se pretvorio u pakao. Oko 8 i 50 sati uslijedio je drugi, nešto slabiji val napada - japanski zrakoplovi, njih 171, nastavili su uništavati preostale ciljeve, fokusirajući se na američke brodove i zračne luke koji u prvom valu nisu bili uništeni. Od početka pa do trenutka kada su posljednji japanski zrakoplovi krenuli natrag prema svojim nosačima, taj nevjerojatno precizan i koordiniran napad, trajao je ukupno tek nešto više od sat vremena, točnije sat i petnaest minuta.
Materijalna šteta bila je golema, a ona u ljudskim životima neprocjenjiva. Poginula su 2.403 Amerikanaca, od čega 2.335 pripadnika vojnog osoblja i 68 civila, dok je još 1.178 osoba bilo ranjeno. Osam američkih bojnih brodova potopljeno je ili teško oštećeno. Najstrašniju sudbinu doživio je USS Arizona, nakon što je pogođen, eksplodiralo je skladište streljiva, što je uzrokovalo kataklizmičku eksploziju koja je trenutačno usmrtila 1.177 članova posade tog broda. U napadu je potopljen i USS Oklahoma, odnijevši sa sobom 429 života. Uz to, uništeno je i 188 američkih zrakoplova, a još 155 ih je bilo oštećeno. Bio je to najteži poraz u povijesti američke ratne mornarice. Za razliku od američkih gubitaka, koji svjedoče o potpunoj nespremnosti, japanski su gubici bili zapanjujuće mali. Od 354 zrakoplova koja su sudjelovala u dva vala napada, izgubljeno je njih 29. Uz to, potopljeno je i pet malih, japanskih podmornica koje su, prije glavnog napada, pokušale prodrijeti u luku. Ukupni ljudski gubici na japanskoj strani iznosili su 64 poginula vojnika, dok je samo jedan podmorničar, Kazuo Sakamaki, bio zarobljen, nakon što se njegova podmornica nasukala.
Posljedice koje su promijenile svijet Za Japan, napad na Pearl Harbor bio je nevjerojatan taktički trijumf koji je, kako se na prvu činilo toj zemlji otvorio put prema potpunoj dominaciji na Pacifiku. No, iako taktički uspješan, strateški gledano, taj se napad za Japan ipak pokazao kao katastrofalna pogreška. Naime, najvažnija i trenutačna posljedica tog napada bio je prekid američke izolacionističke politike. Dan nakon napada, 8. prosinca 1941., predsjednik Franklin D. Roosevelt obratio se Kongresu govorom koji je započeo legendarnom rečenicom: "Jučerašnji dan, 7. prosinca 1941., datum je koji će zauvijek biti obilježen sramotom – Sjedinjene Američke Države iznenada su i smišljeno napadnute." Gotovo jednoglasno Kongres je tada izglasao objavu rata Japanu. Napad je, kao nikada, ujedinio i američku javnost, pretvorivši snažno proturatno raspoloženje u odlučnu želju za osvetom i pobjedom. Ulaskom SAD-a u rat, dva do tada odvojena sukoba – onaj u Europi i onaj u Aziji – spojila su se u jedan, globalni.
Napad na Pearl Harbor zauvijek je promijenio i pomorsku strategiju, jer je dokazao da su nosači zrakoplova, a ne bojni brodovi, postali dominantna sila na moru. Upravo su sjećanje na "podmukli" napad na Pearl Harbor SAD kasnije koristile i kao jedno od opravdanja za odluku o bacanju atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki. Ključne greške japanskog plana Unatoč katastrofalnoj šteti i gubicima koji je nanio Amerikancima, japanski plan ipak nije bio savršen - imao je nekoliko ključnih propusta koji su, u konačnici, američkim snagama omogućili ‘dizanje iz pepela’, a potom i konačnu pobjedu. Naime, najvažniji ciljevi napada, tri američka nosača zrakoplova Pacifičke flote – USS Enterprise, USS Lexington i USS Saratoga – u trenutku bombardiranja nisu bili u luci, nego na moru, što im je ‘spasilo život’, a upravo se to njihovo preživljavanje, u kasnijim bitkama, pokazalo presudnim.
Nadalje, japanski zapovjednici odlučili su ne pokrenuti treći val napada kojim je trebala biti uništena ključna infrastruktura baze - golema skladišta goriva, postrojenja za popravak brodova i suhi dokovi. Da su ti objekti trećim valom napada bili uništeni, američka bi se mornarica morala povući na zapadnu obalu SAD-a, što bi Japanu tada dalo godine, a ne samo mjesece slobodnog djelovanja na Pacifiku. No, budući da je infrastruktura u napadu ostala netaknuta, Amerikancima je to omogućilo da relativno brzo poprave oštećene brodove i pokrenu svoj golemi industrijski potencijal. Kako je to navodno rekao sam japanski admiral Yamamoto, napad na Pearl Harbor samo je probudio "uspavanog diva" te je tako zapečatio sudbinu Japanskog carstva.
Otvori KEKS Pay
Najveća japanska strateška pogreška je što se nisu iskrcali na Havajska otočja. Tada bi se ostvarila mogućnost da s američkih aerodroma na Havajima kontroliraju područje Tihog oceana sve do obala Kalifornije. Pitanje je samo da li su Japanci imali dovoljno snaga za takvu akciju, ovako su samo izazvali SAD da pokrene svoju vojnu industriju do krajnjih granica i u ratu iscrpljivanja SAD je pokazao svoju ekonomsku moć koja im je donijela i pobjedu u ratu. Amerikanci su pokušali svaliti svu krivnju na svog havajskog pomorskog zapovjednika kojeg su namjerno ostavili bez obavještajnih informacija u potpunosti. Dugotrajnim sudskim procesom došlo se do istine i američki admiral je bio u konačnici oslobođen krivnje.