Muškost se tijekom povijesti povezivala uz čast, hrabrost, fizičku snagu, kontrolu emocija, disciplinu, lojalnost, zaštitu obitelji i države, vojništvo i ratništvo. Uz te su se karakteristike nadovezivale predodžbe o intelektualnoj superiornosti i obrazovanju, produktivnosti, radnom statusu i financijskoj neovisnosti. Muškarcima su tijekom povijesti nametane društveno, politički i rodno uvjetovane uloge. Iz toga su onda formirana i određena očekivanja. Međutim, nikada nije postojao jedan jedinstven identitet muškarca. Štoviše, ne samo da ima pojedinaca koji odstupaju od najopćenitije slike nego postoje u osnovi vrlo različiti tipovi i shvaćanja toga što je muškarac i kakav muškarac treba biti.
Tim područjem pozabavila se slavonsko-baranjska podružnica Hrvatskog instituta za povijest, koja je u sklopu ciklusa "Isti rod, različite sudbine" organizirala znanstveni skup s temom maskuliniteta, pri čemu je fokus bio na tome kako su norme, očekivanja i društvene uloge utjecali na muški identitet te rubne situacije. U istraživanju je sudjelovalo 17 povjesničara i znanstvenika iz Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine koji su u svojim radovima obuhvatili dva i pol tisućljeća ljudske povijesti, od starog preko srednjeg vijeka pa sve do kraja 20. stoljeća.
– O muškarcima se puno govori, ali oni se tijekom povijesti većinom promatraju kao nositelji određenih funkcija, događaja i slično. S druge strane, ne promatra se pitanje njihova identiteta, što taj identitet znači i koji su zahtjevi postavljani pred muškarce u odrađenom vremenu. Mi smo počeli istraživati to područje – kaže Marija Karbić, predstojnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.
Dr. sc. Snježana Ivčić iz HAZU istražila je kako je povijesni, društveni i politički kontekst oblikovao rodne uloge u profesiji sestrinstva. Iako je danas riječ o zanimanju u kojemu pretežito sudjeluju žene, povijesni izvori pokazuju da to nije uvijek bio slučaj. Prvi poznati zapisi o sestrinstvu potječu iz Indije, u kojoj je uloga njegovatelja bila primarno povezana s muškarcima, a sličan obrazac prepoznaje se i u europskom kontekstu, posebice u okviru vojnih redova čiji su pripadnici, uz vojnu službu, obavljali i funkcije njegovatelja.
Analizirajući temu Hipokratove muške fiziologije, znanstveni savjetnik u HAZU prof. Željko Dugac i prof. Zrinka Blažević s Filozofskog fakulteta u Zagrebu primjećuju kako se sve do sredine 19. stoljeća muško tijelo smatralo toplijim i sušim od ženskoga, što je uvjetovalo specifičan način života, prehrane i vježbanja. Pravilan dijetetski režim bio je važan i za muške reproduktivne sposobnosti, zbog čega su se i muškarci morali pridržavati određenih pravila kako bi osigurali začeće.
Sredinom 1980-ih godina stubokom se mijenja rodni identitet muškaraca uslijed pandemije HIV/AIDS-a. Opirući se o prijašnju praksu stereotipizacije maskuliniteta, izvještavanje o AIDS-u pridonijelo je stvaranju dodatne stratifikacije maskuliniteta, ali i podjeli između "nedužnih" i "krivih" oboljelih. Vinko Kovač, doktorand moderne i suvremene hrvatske povijesti, zabilježio je kako su heteroseksualni muškarci u medijima prikazivani s ciljem izazivanja empatije, dok su gej muškarci dodatno stigmatizirani te dobili prišivak prijetnje općedruštvenom zdravlju.
Prenapregnuti balon
Prof. Dugac ističe kako su sudionike istraživanja zanimali prije svega rubni identiteti, gdje muškarci dolaze u neuobičajene situacije, bilo da je riječ o nekakvom iznimno agresivnom ponašanju, o bavljenju zanimanjima koja su tradicionalno vezana uz žene, poput čipkarstva, do toga da se više vežu uz očinstvo. – Radi se, dakle, o rubnim situacijama, o kojima historiografija dosad nije toliko raspravljala i koje su ostale izvan povećala dosadašnjih znanstvenoistraživačkih radova – istaknuo je prof. Dugac.
Istraživanje je pokazalo da se prenapregnuti balon muškosti počeo ispuhivati što nemogućnošću samih aktera da održe tu razinu unutarnje napetosti, a što promjenama okoline koja je počela propitivati stereotipe muške snage i dominacije te razorne posljedice koje proizvodi. Znanstvenici stoga poručuju kako muškarac u povijesnom kontekstu može biti i nešto drugo od onoga što je tražio protokol, odredba, opće prihvaćena predodžba ili jednostavno drukčiji od onoga što je predlagala obitelj i što je željela okolina.