U 19 sati, u srcu najvećeg prosvjeda u novijoj povijesti Srbije, započelo je 15 minuta tišine koje je obilježilo ne samo masovni skup "15. za 15.", već i duboku emociju i zajedništvo stotina tisuća ljudi na ulicama glavnog grada. Ovaj trenutak, planiran kao sjećanje na 15 žrtava tragedije u Novom Sadu kada se srušila nadstrešnica željezničkog kolodvora, prerastao je u snažan simbol otpora, solidarnosti i nepopustljive želje za pravdom. Atmosfera prije početka tišine bila je nabijena energijom. Tisuće prosvjednika, studenti, građani iz svih krajeva Srbije, veterani i bajkeri, okupili su se ispred Skupštine i na Slaviji, skandirajući "Pumpaj, pumpaj!" i pjevajući uz zbor koji je izveo pjesme simbolične za ovaj pokret.
No, u 19 sati, kako su redari zamolili za tišinu, gužva koja je dotad ispunjavala ulice Bulevara kralja Aleksandra, Nemanjinu i okolicu Skupštine utihnula je gotovo trenutačno. Nepregledno more ljudi stajalo je u tišini, a jedini zvukovi koji su se čuli bili su povremeni šum vjetra i daleki odjeci prometa iz udaljenih dijelova grada.
Studenti su toliko za rušenje vlade, da su odmah po završetku vremena tišine odsvirali kraj protesta.