Oluja je Vukovar, Škabrnja i Knin. Oluja sam ja i mojih četvero djece. Zagorje, Lika, Istra, Dalmacija, Hercegovina, Zagora, Kordun, Banija i Slavonija. Sve je to Oluja... Tim bi riječima, da ima samo 60 sekundi, mladom vojniku general u miru Mladen Mikolčević objasnio što je Oluja. Padobranac, kako ga zovu prijatelji i suborci, gostovao je u studiju Večernji TV-a u posebnoj emisiji posvećenoj 30. obljetnici vojno-redarstvene akcije Oluja. Prisjetio se svega što se događalo neposredno prije Oluje, uoči same akcije bio je u Šepurinama, u Središtu gardijskog za specijalističku obuku dočasnika Damir Tomljanović – Gavran, uz tada brigadira, a kasnije generala Antu Gotovinu.
„To je bio centar desantnog pješaštva. Ali nedugo nakon toga general Gotovina je u dogovoru s načelnikom Glavnog stožera generalom Bobetkom odlučio mene poslati u Varaždin gdje je trebalo 104. brigadu Hrvatske vojske zapravo probuditi iz dubokog sna, kako su oni to u jednom trenutku kazali. A radi se o izuzetno dobroj brigadi, nekada najnaoružanijoj brigadi Hrvatske vojske iz čijeg sastava su se regrutirali mnogi sposobni i u 7. Gardijsku brigadu i u 2. Gromove i u 1. Tigrove, i mnoge druge. Međutim, ta brigada je bila u jednom mirovanju, čak je bila i imala i ročni sastav jedno vrijeme i trebalo je postrojbu 'dići', organizirati za sve četiri bojne izobrazbu, obuku i zapravo pripremiti ih prvo za Bljesak, a nakon toga i za Oluju“, rekao je Mikolčević u TV emisiji.
Jedan od najdirljivijih trenutaka emisije bio je Mikolčevićev opis posljednjeg susreta sa svojim prijateljem, pukovnikom Predragom Matanovićem, prije nego što su obojica krenuli u borbe tijekom Oluje. Mikolčević se prisjetio trenutka kada je, nakon što je napustio izobrazbu najvišeg časničkog kadra Hrvatske vojske na Hrvatskom vojnom učilištu u zagrebačkoj Ilici, sreo Matanovića. "Rekao sam mu, idemo i ovo zadnje odraditi i vidimo se u slobodnoj Hrvatskoj", prisjeća se Mikolčević. "Nisam znao da ga više neću vidjeti", dodao je. Matanović je poginuo u borbama kod Petrinje, a Mikolčević je drugi dan Oluje bio teško ranjen, tako je da je oslobođenje Knina dočekao u bolničkom krevetu. Ranjen je dok su probijali dosta snažnu barikadu neprijateljskih snaga na Perjasici, Skakavcu i ušli u Vojnić, kada su oslobodili taj dio teritorija.
„Potičem iz specijalnih postrojbi Hrvatske vojske, Zbora narodne garde i bio sam dozapovjednikom i zapovjednikom najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske, zatim gardijske brigade, kasnije sam bio i zapovjednik najjače brigade koju Hrvatska ima i najjače vatrene moći, i danas je to oklopno-mehanizirana brigada. Ali u Oluji nisam išao niti sa specijalnim jedinicama niti s gardistima, nego s pričuvnom brigadom koja je sastavljena od radnika, seljaka, naravno, i obrazovanih - inženjera i tehničara i ekonomista i nekada bivših vojnika itd., ali zapravo pričuvnog sastava koji sasvim drugačije reagira na stres ovog tipa kao što je ratna neprilika, a ratno stanje svakako nije normalno stanje.
U jednom trenutku 110. karlovačka brigada i 137. doživjele su određene gubitke i morao sam zatvoriti jedno krilo sa svojom postrojbom. S današnje pozicije, rekao bih da sam pogriješio, a na to me upozorio i admiral Lošo, da kao glava brigade nisam smio biti gdje sam se našao. Međutim, nisam mogao drugačije“, govori Padobranac koji je nadimak dobio jer je u JNA bio pripadnik 63. padobranske brigade, specijalne postrojbe iz Niša, gdje je započeo svoju vojnu karijeru ali je uoči Domovinskog rata, nakon 28 dana mučenja, pobjegao i pridružio se Zboru narodne garde.
Poznat je i po tome što je nakon teške bitke na Rosinjači, u obrani Osijeka 1991. godine osobno predvodio akciju izvlačenja poginulih pripadnika svoje postrojbe. Na pitanje kada je saznao da se Oluja sprema, kako kaže, ne može dati lak odgovor jer je, kao i mnogi drugi, sudjelovao u pripremama te iste operacije ali smatra da je samo nekoliko najbližih vojnom vrhu znalo da će do nje doći tada kada je došlo i da će se ona zvati Oluja. Govoreći o kritikama i osporavanjima Oluje, Mikolčević nije skrivao svoj stav. "Možda se u Oluji dogodio pokoji zločin, ali sigurno nije bilo sistematskih zločina", rekao je. "Naravno, bilo je i incidenata pojedinaca kojima su pobijeni dijelovi obitelji, sin, otac i majka, ali za njih odgovara pravna država", kaže. Mikolčević vjeruje da se zločini, bilo s hrvatske ili srpske strane, trebaju procesuirati, ali ističe da se ne smije zaboraviti šira slika. "Zločini su se događali i ranije, prije Oluje, od Aljmaša do Vukovara i Dubrovnika, i to su zločini koje nikada ne smijemo zaboraviti."
Pored toga, Mikolčević je spomenuo i suradnju s generalom Gotovinom, kojeg opisuje kao "izuzetnog čovjeka i vođu". "Gotovina je osoba koja nikada nije bježala od odgovornosti, ni od bilo kakvih pitanja", rekao je. "On je simbol Hrvatske vojske, i danas, kao što je bio i tada". Uspjeh provedbe Oluje povezuje s činjenicom da je Hrvatska tada bila složna, „i Gotovac, i Čičak, i Budiša, i predsjednik Tuđman, i lijevi i desni“. - Nije nije lako ubiti narod. A mi smo pojedinačno, svi koji smo tada bili na raspolaganju hrvatskom vodstvu, bili spremni dati život za Hrvatsku. Možeš ubiti mene, možeš eliminirati i mnoge druge, ali ne možeš narod – zaključio je.
Otvori KEKS Pay
Danas ispovjest Mikolčeviča koji je sa veteranima Srbije, 2015 feštao, a koji su 1991 borbeno djelovali na teritoriju RH. Mikolčević je umirovljen jer je kao "general" zamislio da može "maziti" američku časnicu-to ne spominjete. Jučer, Ante Kontromanović koji je kao ministar obrane u vrijeme premijera Milanoviča, HV, vratio u kameno doba. Danas, sada,za koju minutu,nakon što ovo napišem...meni ide crveni karton zbog vrijeđanja??????