U prvom pojavljivanju nakon povratka s prilično kontroverznog službenog putovanja u Gruziju, predsjednik Zoran Milanović obišao je jučer obnovljeni Hrvatski športski muzej u Zagrebu, u sat vremena radoznalo slušao o postavu muzeja, čak se i prisjetio da je jedne legendarne tenisice za košarku kupio izravno u karlovačkoj tvornici u kojoj su se proizvodile, ali na izlasku nije želio stati pred novinare i dati izjavu apsolutno ni o čemu. Ni o Gruziji, ni o skandalu sa saborskim zastupnikom Josipom Dabrom, ni o sportu, ni o glazbi, a na pitanje koje smo mu pokušali postaviti u prolazu samo je produžio dalje i zapravo pobjegao od pitanja koje je glasilo: “Kako politički zatvorenici u Gruziji”?
Činilo nam se da je to pitanje važno postaviti jer je Milanovićev posjet toj zemlji, u kojoj je na vlasti politička opcija koja je zatvorila i kazneno progoni nekoliko oporbenih političara i prosvjednika protiv vlasti, ostavio u hrvatskoj javnosti neodgovorena pitanja o tome je li taj Milanovićev posjet bio antieuropski, eventualno i proruski, što je ondje radio i kakav je hrvatski interes ondje ostvario. Ali, sportskim rječnikom rečeno, dobili smo: nula bodova.
Tijekom obilaska samog muzeja, predsjednik Milanović je kod izloženih predmeta na temu košarke primijetio košarkaške tenisice kakve je i sam u mladosti imao. “Stari, znaš gdje su se proizvodile? U Karlovcu, u tvornici obuće Josip Kraš i nije ih se baš moglo nabaviti u dućanima. 1982., 1983., frend i ja na autobus i u tvornicu. Subota ujutro. I kupili smo četiri para. Zadnjih… Nisu bile jeftine. Ono, jedan da imamo, drugi da igramo. Vrlo brzo su nam se poderale na asfaltu, ali su bile izvanredne. I rađene su u Hrvatskoj. Ali mi se čini da su ovo visoke, jel tako? Ja sam ima poluvisoke. Ovo su visoke. Ali ovo mora biti nešto još novije. A opet ako je Ćosićev dres ovdje, to je 1983. godina… E, to je novija tenisica, brate, ovo je model… Ovo je, po meni, ovo je tehnologija šivanja.. No, dobro”, komentirao je Milanović. No, nije bilo dobro, pa je još dodao: “Ma, taj model nije postojao, to je novi model. Nije li mu to malo premalo?”, upitao se na kraju, aludirajući na visinu Krešimira Ćosića i veličinu izložene tenisice.
Na jednoj od povijesnih fotografija sportskog društva Hrvatski sokol, predsjednik Milanović prepoznao je dvoranu svoje srednje škole, donjogradske gimnazije, gdje je sada muzej Mimara. U jednom trenutku Milanović je, prepričavajući neku zgodu s maturalca u Dubrovniku, rekao kako je njegov razrednik bio fanatični profesor tjelesnog.
Zanimljiva Milanovićeva priča snimljena je na video snimci koju smo slučajno snimili kod eksponata o našem boksačkom prvaku Mati Parlovu. Milanović je, ne znamo kako, došao na temu o tome kako “kad je riknuo Tito” jedno vrijeme “nije bilo čokolade”, a onda je ispričao kako je kao vojnik na odsluženju vojnog roka svom stricu, partizanu koji je živio u Beogradu, odnio dva kilograma naranči od kojih nije ostala “njanci jedna”.
- Ja se sjećam, ono, bili smo u Beogradu u vojsci ’85., idemo na nekakvu vježbu, a ono već po gradu, ono, razvaljeni i blatni, ono, prolazimo kraj kioska, negdje na Banjici, ono voća, agruma koliko hoćeš. Naranča, limuna, kivija, banana, samo se prelijeva, ne? A ono meni sline cure. Znaš, ono, ne mogu izać’ iz kolone. Ja sam izašao van taj vikend, i otišao i kupio 2 kile naranči, i odnio ih kod… To mi je stric od oca, koji je otišao iz partizana direktno u Srbiju. Donio sam im 2 kile naranči i nije ostala njanci jedna. Pojeo je u tih par sati sve naranče - prepričao je predsjednik Milanović.
Otvori KEKS Pay
Nula bodova, rezime oba mandata. Pa i ispod, violacijom Ustava i opstrukcijom gdje stigne... A sve što je rekao je prava skica za portret..."kad je Tito riknuo"...