Zagazili smo već dobrano u prvu uru novog dana kada je nad Peristilom uz žestoku pratnju odjeknuo hrapavi glas Tome Bebića: “Uvalu je jednu odabrao slavni Care,/Diocletianus, Diokles.../Pa je pokraj mora zgradio svoje dvore.../Odreka se carstva, odreka se krune,/Jupiteru darova se.” Nisam odolio, rekao mi je poslije redatelj Ivan Leo Lemo o odabiru Bebićeve pjesme kao finala dodanog na finale Tijardovićeve opere “Dioklecijan”, čijom je produkcijom te večeri otvoreno Splitsko ljeto. Sve je to brojna publika ispratila dugotrajnim pljeskom i ovacijama, zdušnijim i oduševljenijim nego što to obično biva na kraju umjetničko-protokolarnih festivalskih otvaranja. Splitska kultura i baština u čvrstom zagrljaju suvremenosti doživjeli su te večeri trijumf, pa čak i doslovno trijumfalni mimohod publike od kazališta, pa kroz Zlatna vrata Dioklecijanove palače do Peristila.