Dugotrajna sušna razdoblja kao posljedica klimatskih promjena u zapadnoj i središnjoj Africi, Južnoj Americi i dijelu istočne Azije, porast cijena energenata, umjetnih gnojiva, radne snage i transporta cijene su kave i kakaovca lansirale u nebo. Potkraj prošle godine cijene tih sirovina bile su i 300 do 400 posto više u odnosu na cijene otprije početka poskupljenja. Sirova kava na svjetskom je tržištu u ovoj godini poskupjela dodatnih 13%, dosegnuvši potkraj svibnja 3,70 američkih dolara po funti, što je najviša razina u više od deset godina. A prema nekim stručnjacima, bit će i skuplja nakon što od početka iduće godine na snagu stupi Uredba o deforestaciji (EUDR), kojom se regulira stavljanje određenih proizvoda na tržište EU kako bi se spriječilo njihovo povezivanje s krčenjem ili degradacijom šuma u trećim zemljama i na teritoriju EU, koji su pokretači globalnog zagrijavanja i gubitka bioraznolikosti.
– Samo EU uzrokuje 16% globalne deforestacije, na čemu se temelji "grižnja savjesti" i ideja da će se smanjenjem potražnje za određenim robama utjecati na globalnu deforestaciju – komentira dr. sc. Drago Solić, upravitelj Sektora za razvoj stočarstva u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPIH). Kako bilo, nakon jednogodišnje odgode, od početka iduće godine proizvodi poput goveđeg mesa, kave, kakaa, palmina ulja, kaučuka, soje i drva te njihovih prerađevina više se neće moći uvoziti ili plasirati u EU bez čvrstih dokaza da nisu proizvedeni na zemljištima krčenima nakon 2020. godine. Proizvođači će, među ostalim, morati dostavljati točne GPS koordinate zemljišta na kojem je proizvod nastao i dokumentaciju kojom se potvrđuje da nije bilo krčenja, a utjecaj te uredbe, naravno, neće zaobići ni Hrvatsku. Neki stručnjaci tvrde kako bi stočarska proizvodnja mogla biti posebno pogođena jer domaći uzgajivači u velikoj mjeri ovise o uvoznoj sojinoj sačmi iz Južne Amerike – regije s visokim rizikom od deforestacije. Povećani troškovi certifikacije i ograničenja u uvozu mogli bi poskupiti stočnu hranu, a time i proizvodnju stočarskih proizvoda, pa nije isključeno kako će u prvoj fazi doći do porasta cijena nekih proizvoda, vjerojatno u razdoblju usklađivanja s uredbom, ali bi se potom trebale stabilizirati, čulo se na nedavnom panelu na tu temu na Foodcooltouru u Osijeku.
Primjer Francka govori kako će ta domaća kompanija kao uvoznik sirove kave u EU biti obvezna za svaku pošiljku provesti detaljnu provjeru podrijetla kojom se dokazuje da kava nije uzgojena na zemljištu koje je krčeno nakon 31. prosinca 2020., odnosno da dolazi iz zakonski usklađenih izvora te da ima precizne geolokacijske podatke o točnoj lokaciji uzgoja.
– Dokumentaciju o usklađenosti dostavljat će nam naši dobavljači, a mi ćemo sustavom provjera potvrđivati usklađenost proizvoda s EUDR-om. Očekujemo urednu provedbu jer surađujemo s renomiranim dobavljačima. No, novi zahtjevi ipak donose određeni financijski teret, procijenjen na 1-2% više u odnosu na sadašnje cijene sirove kave – kaže Ivana Tavra, direktorica korporativnih komunikacija Francka. Ta tvrka podržava ciljeve EUDR-a, što su naglasili i u sklopu članstva u International Coffee Partners, ističući potrebu za uravnoteženom i pravednom provedbom uredbe. – No, treba skrenuti pozornost i na činjenicu da EUDR može imati negativan učinak upravo na male uzgajivače kave. Riječ je o oko 12,5 milijuna malih uzgajivača koji čine do 80% svjetskog uzgoja kave. Mnogi od njih nemaju sustave za geolokaciju i još nisu spremni za EUDR, što može dovesti do njihova isključenja s tržišta EU iako nužno ne uzgajaju kavu na iskrčenim površinama. Stoga smo podržali produljenje roka primjene ove uredbe, odnosno prijelazno razdoblje i pružanje dodatne podrške malim uzgajivačima kako bi se očuvala održivost globalnog lanca opskrbe – objašnjava Tavra.
Iz Atlantic Grupe kažu kako je zbog pripreme EUDR certifikata, koji zahtijeva zamjetan angažman ljudi i resursa u zemljama podrijetla, kava s certifikatom skuplja od 60 do 120 dolara po toni u odnosu na kavu bez certifikata. Osim što je sama sirovina skuplja, proizvođači imaju dodatne troškove vezane za administraciju, vođenje evidencije i dokazivanje ispravnosti certifikata, što EU propisuje za sve pržionice. No Atlantic je već tijekom 2025. započeo s korištenjem kave s EUDR certifikatom za tržište EU.
– Sva kava za potrebe robne marke Barcaffè već se kupuje s EUDR certifikatom. To je predstavljalo dodatni financijski pritisak na poslovanje koje se od 2024. suočava s naglim i znatnim porastom cijena sirove kave, ponajprije uzrokovanim nepovoljnim vremenskim uvjetima tijekom prethodnih godina, koji su zamjetno smanjili prinose sirove kave, te je došlo do neravnoteže između ograničene ponude i rastuće potražnje na globalnom tržištu – napominju iz Atlantica te dodaju kako su, usto, ratni sukobi dodatno otežali opskrbne lance te produljili vrijeme isporuke kave iz zemalja podrijetla. Na tržišna kretanja pak dodatno su utjecali i špekulativni investicijski fondovi, koji su svojim trgovanjem na burzama dodatno pogurali cijenu prema gore te je ona u veljači ove godine dosegnula povijesno rekordne vrijednosti i ne pokazuje tendenciju pada.
Posljednjih je tjedana, doznajemo iz Francka, došlo do blage korekcije cijena sirove kave prema dolje, ponajviše zbog smanjene potražnje iz SAD-a, Europe i Japana te povoljnih vremenskih uvjeta u Brazilu i Vijetnamu. No cijene su i dalje visoke – otprilike 40% više nego prije godinu dana i 85% više nego prije dvije godine.
Drago Solić kaže kako je Uredba EU o krčenju šuma (EUDR) važna promjena matrice u funkcioniranju globalnih lanaca vrijednosti proizvoda kao što su kava, kakao, palmino ulje, goveda, guma, soja i drvo, kao i odabranim dobivenim proizvodima poput čokolade, kože, gume ili namještaja. – Šume imaju ključnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena jer funkcioniraju kao ponori ugljika i apsorbiraju stakleničke plinove – napominje. Samo u EU šume apsorbiraju 10% emisija stakleničkih plinova. No zbog rasta broja stanovnika i sve veće potražnje za hranom na globalnoj razini pretvaraju se u zemljišta za uzgoj usjeva, a poljoprivredna produktivnost postaje sve važnija. U proteklih 30 godina izgubljeno je 420 milijuna hektara šuma diljem svijeta, što je područje veće od EU.
– Unatoč činjenici da se većina krčenja šuma događa izvan granica EU (Kina 24%), tržište EU izravno je za to odgovorno jer se pojavljuje kao generator potražnje za proizvodima koji se proizvode na iskrčenom zemljištu. Poljoprivredna ekspanzija uzrokovala je oko 90% globalne deforestacije između 2000. i 2018. Uz EU koja je, prema procjenama, odgovorna za 16% deforestacije u tom razdoblju, Kina je odgovorna za 24% – tvrdi Solić te dodaje kako je globalni gubitak šuma u 2000. iznosio 78 milijuna hektara, u 2010. 130 milijuna, a u 2020. 178 milijuna hektara.
Od sedam vrsta roba i njihovih proizvoda na "crnoj listi" EUDR-a, za deforestaciju koju uzrokuje Unija najveći su krivci palma za proizvodnju ulja (34%), soja (32,8), drvo (8,6), kakao (7,5), kava (7), goveda (5) te kaučuk (3,4%). – Satelitskim snimkama iz 2020. utvrđeno je početno stanje za svaku točku na zemaljskoj kugli s geografskim obilježjima. Sadašnje se stanje uspoređuje s početnim i određuje je li na tom području bilo deforestacije ili nije. Svaka od navedenih roba mora imati točnu geolokaciju proizvodnje. Ako je proizvedena na deforestiranom području, to znači diskvalifikaciju za europsko tržište – objašnjava on te dodaje kako EUDR pokriva promet roba i proizvoda koji se uvoze ili izvoze iz EU, ali i promet roba i proizvoda proizvedenih u europskom prostoru koji ne napuštaju EU.
K tomu, razlika između pojmova deforestacije i degradacije šume prema EUDR-u vrlo je važna jer oba pojma imaju različite implikacije kada je riječ o usklađenosti proizvoda s ovom uredbom. – Deforestacija (krčenje šuma), prema EUDR-u, prenamjena je šume u poljoprivredno zemljište bez obzira na to je li to ljudskim djelovanjem izazvano trajno uklanjanje drveća radi prenamjene zemljišta. To je primjerice sječa šume kako bi se napravila plantaža soje, proizvodnja palmina ulja ili pašnjak za stoku. Šuma se potpuno uklanja i mijenja u neku drugu vrstu korištenja zemljišta (najčešće poljoprivrednu). Degradacija šuma, prema EUDR-u, pak označava strukturne promjene šume koje negativno utječu na njene ekološke funkcije, poput promjena u gustoći, strukturi krošnje, biološkoj raznolikosti ili produktivnosti, a da šuma formalno i dalje ostaje šuma. To je primjerice prekomjerna sječa stabala u šumi, koja narušava ekosustav, ali bez potpune prenamjene zemljišta – šuma još postoji, ali je znatno oštećena. Učinak: šuma je i dalje tu, ali je njen ekosustav narušen (npr. fragmentacija, smanjenje bioraznolikosti i sl.) – tumači Solić, čija je ustanova glavno nadležno tijelo za provedbu Uredbe EU o deforestaciji, uz Carinsku upravu Ministarstva financija i tijela državne uprave mjerodavna za inspekcijske poslove prema relevantnoj robi i relevantnim proizvodima.
Naš sugovornik kaže kako nije moguće decidirano tvrditi da će ova Uredba dovesti do znatnijih povećanja cijena. Administriranje, kontrola i dokazivanje poštovanja Uredbe vjerojatno će imati svoju troškovnu stranu, ali ovdje je riječ o dokazivanju sljedivosti koje se i sada provodi.
– Špekulacije o prodaji proizvoda s novodeforestiranih područja po nižim cijenama zemljama koje neće podržati ovakav pristup očuvanja šuma kao prevažnog resursa ostavimo zasad po strani. No ako pretpostavimo scenarij u kojem bi se povisila cijena roba i proizvoda koje Hrvatska proizvodi, onda bismo mi imali dobru situaciju u sektorima drva, goveda i soje. Primjerice, ako bi se povisila cijena uvoznog mesa iz Južne Amerike, onda bi se otvorila mogućnost za prodaju goveđeg mesa našim proizvođačima mesnih prerađevina te bi se tako smanjio izvoz živih grla. Na taj način zapošljavamo svoje klaoničke i prerađivačke kapacitete. Poskupi li sojina sačma, onda će industrija ulja zajedno s tvornicama stočne hrane imati veću mogućnost korištenja nusproizvoda u hrani za životinje. Drvo proizvedeno u Hrvatskoj izvan je sustava deforestacije, a degradacija u smislu plantažnih šuma je zanemariva, pa i s toga područja ne treba imati velike skepse – smatra Solić te dodaje kako Hrvatska već sada sustavima sljedivosti za sve robe može pružiti tražene podatke o geolokaciji. Sustav Jedinstvenog registra domaćih životinja uključuje geolokaciju objekta u kojem su smještena goveda, površine pod sojom zabilježene su u ARKOD sustavu, dok Hrvatske šume zahvaljujući svojim šumsko gospodarskim planovima imaju podatke o količinama i geolokacijama – zaključio je Solić.
I Marko Vešligaj, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, koji je među ostalim i član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI), u EUDR-u vidi mogućnost pozitivnih posljedica za hrvatske proizvođače, lokalnu proizvodnju i opskrbne lance – od digitalizacije i razvoja te uvođenja naprednih sustava za praćenje informacije pa sve do povećanja konkurentnosti – "jer bi cijena uvoznih proizvoda iz onih dijelova svijeta koji provode deforestacijske prakse mogla porasti". Pitanje uvoza proizvoda koji nisu proizvedeni prema istim standardima kao i naši, europski, nešto je o čemu se u EU konstantno raspravlja, a sada su tu i pregovori o EU-Mercosur trgovinskom sporazumu s (Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem) koji, smatra Vešligaj, može biti opasan za domaću proizvodnju, osobito stočarstvo kao vrlo osjetljiv sektor, ali i primjerice vinarstvo, kojem prijeti uvoz jeftinih južnoameričkih vina za koja se ne može jamčiti da su prošla iste visoke standarde kao i europska. – Moramo osigurati balans između naših prirodnih resursa, uključujući šume, kao i proizvodnju koja ne narušava okoliš i javno zdravlje, a sve naše poljoprivrednike u toj eko-agro transformaciji adekvatno financijski poduprijeti. To je okvir na kojem trenutačno radimo – ističe Vešligaj.
Europarlamentarac Gordan Bosanac kaže kako u slučajevima kada relevantni proizvodi predstavljaju visok rizik od neusklađenosti, nadležno tijelo može zahtijevati hitne korektivne mjere (npr. privremene mjere za sprečavanje ulaska tih proizvoda na tržište). Kazne za trgovce mogu iznositi do 4% ukupnih godišnjih prihoda na jedinstvenom tržištu EU te oduzimanje robe kojom se krše odredbe te uredbe te privremene zabrane sudjelovanja na javnim natječajima i nabavama.
– Kao Zeleni, podržavamo EUDR jer će omogućiti našim poljoprivrednicima, proizvođačima i kompanijama, posebice malim i srednjim poduzetnicima, da se napokon natječu u pravednoj tržišnoj utakmici. Uredba će nametnuti obveze koje će primarno pogoditi velike međunarodne kompanije koje više, jače i češće krče šume te zbog nemara pri proizvodnji mogu rušiti cijene dobara na tržištu EU postavljajući dampingirane cijene koje naši proizvođači ne mogu pratiti. Sada će biti obvezani ulagati više u zaštitu šuma i svoje proizvodne procese kako bi se približili standardima EU. Dakle, ovime se otvara prostor da u Hrvatskoj npr. pojačamo vlastitu proizvodnju soje, a ne oslanjamo se samo na uvoznu, koja više neće moći biti jeftina. Zato mi je žao što je Europska pučka stranka, koja je zagovarala odgodu, išla time protiv europskih proizvođača – rekao je.
U Hrvatskoj Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije koordinira postupak izrade Zakona o provedbi Uredbe EU o deforestaciji te je u suradnji s Radnom skupinom izrađen prijedlog Zakona, a u tijeku je međuresorna koordinacija i upućivanje Vladi RH radi daljnje procedure prema Hrvatskom saboru. Prema podacima Carinske uprave Ministarstva financija za 2023., najveći udio u uvozu i izvozu prema vrijednosti proizvoda vezanih za EUDR u Hrvatskoj je iz kategorije drvo i proizvodi od drva.
– Važno je istaknuti da je za drvo i proizvode od drva još 2005. uspostavljen propis EU temeljen na dobrovoljnim partnerskim sporazumima sklopljenima između EU i trećih zemalja prema kojem su gospodarski subjekti trebali imati sustav dužne pozornosti kao dokaz zakonitosti podrijetla drva i njegovih proizvoda (FLEGT dozvola) – objašnjavaju. S aspekta hrvatske proizvodnje, osim drva, od preostalih šest kategorija visoko su zastupljeni soja i goveda, no kako je Hrvatska svrstana u kategoriju zemalja niskog rizika od deforestacije i degradacije šuma, ne očekuje se velik pritisak u odnosu na hrvatske proizvođače. Ipak, kada govorimo o uvozu sojine sačme i goveđeg mesa treba reći i kako se u ovom trenutku ne može precizno predvidjeti utjecaj primjene Uredbe na prerađivačku industriju na tom području, tvrde iz Ministarstva.
– Očekivati je da će na početku primjene Uredbe najveći pritisak biti to da će trebati usvojiti nov način poslovanja i potpunog praćenja podrijetla robe i proizvoda digitalnim putem. Kako bi se ti rizici maksimalno smanjili, nadležna tijela izrađuju nacionalni Priručnik za primjenu EU uredbe o deforestaciji s primjerima za hrvatske situacije te rade na boljem povezivanju i iskorištavanju postojećih informacijskih sustava za šume kako bi se omogućili funkcionalni servisi za pružanje svih potrebnih podataka o sljedivosti – zaključili su.
Više zelenih tema pronađite na web stranici Rezolucija Zemlja!
Otvori KEKS Pay
