Učenici u Hrvatskoj, ako je suditi prema rezultatima natječaja Ministarstva prosvjete za izradu školskoga pravopisa, svoj će materinski jezik i dalje učiti čudeći se što im odrasli toliko kompliciraju život da ne mogu odrediti pravila koja bi im mogla služiti barem dok ne iziđu iz školskih klupa, ako već nemaju sreće da im jedan pravopis bude dovoljan za veći dio života. Uz torbe ionako natrpane udžbenicima i sljedeće će školske godine razbijati glavu pitanjima je li pravilno ne ću, kako im piše u jednom udžbeniku, ili neću, kako im piše u drugom. Jednostavni primjer ražario je prošle godine odrasle kad se uz Babić-Finka Mogušev Hrvatski pravopis pojavio i Silić-Anićev Pravopis hrvatskoga jezika u kojem je propisan samo oblik neću. Medijska koplja lomila su se i oko primjera kao što su strjelica i strelica, zadaci i zadatci, šport i sport, i te kako, itekako. Dok se javnost zabavljala pojedinačnim primjerima iz spomenutih pravopisa, izdavači su se hvatali za glavu bojeći se zbrke s udžbenicima. Kako će ih lektorirati, kako predati djeci na uporabu budu li dopuštene pravopisne dvostrukosti, ali i trostrukosti.
Novac potrošen, pravopisa nema
Bojazan je ubrzo nestala jer zasad Rješenjem Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske odobrenje za uporabu u osnovnim i srednjim školama, donesenim 18. travnja 1994., ima samo 4. izdanje Babić-Finka-Moguševa Hrvatskoga pravopisa. Anić-Silićev Pravopis hrvatskoga jezika lani je u izdanju Novog libera i Školske knjige objavljen uz potporu Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i tehnologije, pa izdavači nisu morali davati udžbenike na ponovnu lekturu jer je odobrenje Ministarstva prosvjete ionako imalo samo 4. izdanje Babić-Finka-Moguševa Hrvatskoga pravopisa. Kako se pojavilo i 5. izdanje toga pravopisa koje nije dopuštalo dvostrukost u liku neću i ne ću, nego samo ne ću, nakon medijske halabuke Ministarstvo prosvjete odlučilo se objaviti natječaj za izradu školskoga pravopisa nastojeći, kako se tvrdilo, barem djecu poštedjeti nedoumica.
Zna li se da je služenje pravopisom u svakoj zemlji temelj pismenosti, roditelji, učenici i nastavnici potajno su se nadali knjizi jednostavnih pravila pomoću koje će djeca iz škole izlaziti ipak pismena, a ne sa sve dubljim rupama u znanju koje se krpaju instrukcijama i pripremnim seminarima za fakultete. No novac poreznih obveznika potrošen je, nijedan od ponuđenih rukopisa školskoga pravopisa nije prihvaćen, a djeca, unatoč tvrdnjama Ministarstva prosvjete, u svojim torbama nose knjige lektorirane i po Babić-Finka-Moguševu i po Anić-Silićevu pravopisu. Da to nije tako, čemu bi Ministarstvo prosvjete uopće raspisivalo natječaj za školski pravopis.
Pravopis kao unosna roba
Situacija je to zamršenija zna li se da je npr. Profil International objavio Priručnik za pravilno pisanje Mije Lončarića i Ante Bićanića koji se u svojim rješenjima oslanja na Babić-Finka-Mogušev pravopis i koji djeci donekle olakšava snalaženje u pravopisnim zavrzlamama. Kako doznajemo iz Profil Internationala, lektorima ne određuju kojim će se pravopisom služiti nego svatko prema svome afinitetu odabire rješenja. Profil International za svoja izdanja angažira ugledne lektore, pa je tako čitanku za 8. razred naslovljenu Početnica za odrasle, Julijane Matanović i Milovana Tatarina, lektorirao prof. dr. Josip Silić, jedan od autora pravopisa koji je uzvitlao medijsku buku.
Pregledom izdanja Školske knjige ustanovili smo da su lektorirana prema 4. izdanju Babić-Finka-Moguševa Hrvatskoga pravopisa, a zna li se da je Školska knjiga i suizdavač Anić-Silićeva Pravopisa hrvatskoga jezika, priča o pravopisu kojim bi se mogli služiti svi učenici svodi se ipak na biznis koji nije daleko od udžbeničkoga. Za pravopis, tako unosnu robu, ovaj put Ministarstvo prosvjete nije uspjelo naći pisca. Sebi je kupilo vrijeme, poreznim obveznicima potrošilo novac, a to što jezične neuređenosti, kažu, ne bi trebalo biti, svjedoči samo da očito i ne znaju koje je stvarno polazište - jezična neuređenost ne caruje samo u torbama hrvatskih đaka nego i u glavama onih koji odlučuju o tome da je ne bude.
Pišu: Maja Matković i Irena Kustura
Otvori KEKS Pay
