Danas, kada obilježavamo 34. godišnjicu akcije "Plitvice", prisjećamo se nepokolebljive odlučnosti hrvatske policije u obrani naše domovine Hrvatske, ali prije svega sjećamo se prve žrtve Domovinskog rata – Josipa Jovića. Josip Jović nije bio samo mladi redarstvenik, on je bio prvi koji je stao ispred svoga naroda kada je trebalo, prvi koji je položio život za slobodnu Hrvatsku u kakvoj danas živimo. Državu koju nismo dobili milošću, državu koju nismo naslijedili, državu koju smo krvlju platili. Odavanje počasti Josipu nije samo čin sjećanja – to je obveza svakoga od nas, kao i očuvanje i njegovanje vrijednosti za koje je položio svoj život. Dostojanstveno prisjećanje na heroje Domovinskog rata nije samo izraz poštovanja, već i zalog budućnosti u kojoj će istina i hrabrost biti i ostati temelji našeg društva. Primjerom pokazujemo da nama u Ministarstvu unutarnjih poslova to nisu samo prikladne riječi. Policijska akademija s ponosom nosi ime "Prvi hrvatski redarstvenik", a Policijska škola u kojoj obrazujemo i odgajamo našu budućnost nosi upravo ime Josipa Jovića. To nije bio slučajan odabir, jer su ta imena stjegovi pod kojima su mnogi krenuli braniti ono što nam je bilo najvažnije – slobodu, dostojanstvo, državu. Kao trajni podsjetnik na tu žrtvu i simbol hrabrosti, na Policijskoj akademiji svečano je postavljena i bista Josipa Jovića.
Mladi policajac iz Aržana, pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Rakitje, 31. ožujka 1991. godine nije oklijevao u izvršenju svoje zadaće, unatoč pogibeljnoj situaciji. Njegova hrabrost učinila ga je simbolom hrvatske slobode i trajnim znamenom svih žrtava Domovinskog rata – istine koju moramo sačuvati od zaborava. Uskrs je 1991. godine u Hrvatskoj protekao u ozračju nesigurnosti. Nakon što su specijalne postrojbe MUP-a početkom ožujka uspješno obranile Pakrac, neprijatelj je pokušao presjeći Hrvatsku na dva dijela zauzimanjem Nacionalnog parka Plitvička jezera. Redarstvena akcija "Plitvice" bila je brza i odlučna – pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko, Jedinice za posebne namjene Rakitje te Jedinice za posebne namjene Kumrovec uspješno su obranili teritorijalni integritet Hrvatske. Zbivanja tog ožujka 1991. istaknula su težnju neprijatelja za razaranjem teritorijalne cjelovitosti naše države, namjeru postizanja tog cilja žestokim udarima na policijske postaje i policiju kao glavnog stupa sigurnosti društva, jedinog s legitimitetom pružanja organiziranog otpora prije osnivanja hrvatske vojske.
Hrvatska policija tako je odigrala ključnu ulogu u obrani domovine. Specijalne postrojbe MUP-a imale su najistaknutiju ulogu u cijelom Domovinskom ratu, a njihov uspjeh i hrabrost postali su dio nacionalnog identiteta. Neprekidno su rasle i potvrđivale svoju vrijednost, a krunu doraslosti i važnosti za pozitivan tijek i ishod rata, specijalne postrojbe hrvatske policije doživjele su u akcijama Bljesak i Oluja. Danas, prisjećajući se Josipa Jovića te svih poginulih redarstvenika i hrvatskih branitelja, potvrđujemo svoju trajnu obvezu da s poštovanjem čuvamo sjećanje na njihovu žrtvu i prenosimo istinu generacijama koje dolaze. Mladi naraštaji koje školujemo na Policijskoj akademiji, u Policijskoj školi "Josip Jović" budući su čuvari Hrvatske. Njihova obuka, posvećenost i profesionalizam jamstvo su da Josip Jović nije umro uzalud i da Hrvati nikada neće biti narod koji kleči pred nepravdom. Žrtva Josipa Jovića nije zaboravljeni dio prošlosti – ona je temelj naše sadašnjosti i zalog naše budućnosti. Na nama je da kao pojedinci, kao društvo te, naposljetku, kao sustav unutarnjih poslova – živimo vrijednosti za koje je Josip Jović položio vlastiti život: hrabrost, čast i ljubav prema domovini. To je odgovornost koju moramo nositi i ponos koji časno moramo čuvati.
Ako ih bude učio Dejan Jović kao one u vojnoj Akademiji slabo će mo mi obraniti Hrvatsku. Možete li zamisliti da čovijek kiji negira Hrvatsku državu i tvrdi da to nije bila želja hrvatskoga naroda on predaje kadetima na vojnoj akademiji.