Da bi zaradio za prvu kameru, potegnuo je do Njemačke, na bauštelu. Trebalo mu je mjesec i pol da ostvari cilj pa se vratio kući i kupio kameru i laptop. Zatim je tom polovnom kamerom zaradio za novu i skuplje objektive. I tako se prije tri godine sve zaozbiljno zakotrljalo. Od tada do danas u životu 26-godišnjeg Andreja Dumenčića iz Virovitice mnogo se toga posložilo, a ostale kockice koje su još razasute strpljivo slaže u mozaik. Kaže kako mu je želja imati potomke koji će uspjeti u životu i skladnu obitelj za koju će moći privređivati.
Student na radu u banci
Ne stremi k basnoslovnom bogatstvu nego bi htio imati dovoljno za pristojan život, izdići se iz niže srednje klase u kojoj većina ljudi danas i živi. Taj svoj san Andrej namjerava ostvariti u Hrvatskoj: – Nisam otišao u Njemačku ili Irsku zato što imam osjećaj da sam doma neprocjenjiv. Nemam iluzija da je kod nas sve bajno, no smatram da se treba potruditi nešto napraviti u svojoj sredini. Vjerujem da je to moguće i da treba iskoristiti vlastiti potencijal. Odi ako baš ni u čemu ne uspiješ, ali najprije probaj. Zašto sve ovo govorim? Zato što bih htio potaknuti mlade koji imaju potencijale da ih i ostvare. Na koncu, mi smo ti koji imaju priliku stvoriti bolje mjesto za život. Najlakše je kukati, prigovarati i ništa ne poduzimati – kaže. U rodnoj Virovitici Dumenčić je lani otvorio obrt Andrej Visuals. Bavi se videografijom. Na svojoj internetskoj stranici andrejvisuals.com navodi da su mu velika strast "fotografiranje i stvaranje cool videa".
Iako je "oduvijek fotkao i snimao, najprije svoje akrobacije", kad se upisao na studij ekonomije u Zagrebu, izgledalo je da će se jednog dana prihvatiti posla od kojeg će imati "siguran kruh u rukama". Marketing ga je zanimao, ali matematika mu nikako nije išla, a ni kreativni duh nije mu dao mira da se koncentrira na brojke iako je kao student jedno vrijeme radio i u banci. Naposljetku je umjesto ekonomije završio "YouTube fakultet", a kad je uspio smiriti mamu, sve je bilo lakše.
– Iako sam snimao još od srednje škole, sam sam sebi govorio da od toga ne mogu živjeti. Bilo mi je žao što uvijek volim ono od čega nema kruha. A onda sam vidio da je moguće zaraditi. Shvatio sam da je sve do tebe, koliko se trudiš, koliko si produktivan. Pritom ne mislim da sam sposobniji ni pametniji od prosječne mlade osobe, dapače znam ih puno koji su i sposobniji i pametniji i talentiraniji od mene. No sve je u načinu razmišljanja, mindsetu. Tako sam ja sate i sate provodio na YouTubeu, istraživao, proučavao teorije boja, kompozicija, balansa... Naposljetku sam umjesto papira s fakulteta stekao konkretna znanja i vještine. Radio sam i besplatno, samo da se naučim, da imam iskustva, da se čuje za mene, da me ljudi jedni drugima preporuče. Lani u rujnu otvorio sam obrt. I sad ljudi mene zovu, a ja se i dalje trudim unaprijediti svoje znanje – govori Andrej.
Amortizacija ne postoji
Na snimanje uvijek dolazi dobre volje i s hrpom ideja kako bi onima s druge strane objektiva bilo što ugodnije. Svjestan je i da ljudi vole dobiti puno, ali za razumnu cijenu pa opisuje kako "okida kao da amortizacija ne postoji". – Najprije se moraš dokazati i pružiti vrijednost, to je početak – smatra.
Osim videografijom, Dumenčić se bavi i glazbom. Ona mu je hobi, posljednjih sedam godina repa, a voli raditi i promotivne pjesme i glazbene spotove. Nada se da će u budućnosti raditi na velikim projektima i imati svoj tim jer svjestan je da bez njega ne bi mogao raditi na takvim projektima. Ni u stvaranju jednominutnog filma koji je snimio za ovogodišnji projekt Moja.hr, a u kojem predstavlja svoju Virovitičko-podravsku županiju, Andrej Dumančić nije bio sam. Od velike mu je pomoći, ističe, bio prijatelj i producent Leon Ivančić koji stvara pod imenom Netkotko. On mu je napravio i instrumental za pjesmu koju je Andrej napisao baš za Moja.hr. Dio stihova Dumančić nam je odrepao na klupi ispred baroknog dvorca Pejačević u svom rodnom gradu:
"Im'o sam jedan san
da mladi ostaju, ne idu van..."
Projekt Moja.hr već petu godinu zaredom okuplja mlade iz svih dijelova Hrvatske, a oni jednominutnim filmovima predstavljaju ljepote, posebnosti i svakodnevicu svoga kraja. Cilj je natječaja potaknuti kreativno izražavanje mladih te ispričati inspirativne priče koje pokazuju zašto Hrvatska nije samo zemlja odlazaka, već i mjesto za izgradnju budućnosti. Tema ovogodišnjeg natječaja je "Ostajem u Hrvatskoj", a svaki film treba u jednoj minuti prikazati razloge i osjećaje zbog kojih autori vide svoju budućnost upravo ovdje. Svi prijavljeni radovi bit će prikazani na Hrvatskoj televiziji, a završna svečanost i dodjela nagrada održat će se 27. lipnja u Varaždinskoj županiji, domaćinu ovogodišnjeg izdanja. Ovaj članak je dio serijala u kojem predstavljamo ekipe iz svih hrvatskih županija i Grada Zagreba, sudionike natječaja Moja.hr. Svaka ekipa donosi jedinstvenu priču o svom kraju, a kroz njihove oči otkrivamo raznolikost, kreativnost i potencijal mladih diljem Hrvatske.
FOTO Pogledajte koreografiju kojom se Madrid oprostio od Modrića, fotke su viralne
Tuga