Vjerojatno ste prije dvije godine naišli na urnebesan oglas za iznajmljivanje apartmana Ante u Selinama, u kojem se autor čudi skupoći u Hrvatskoj, zbog čega je odlučio iznajmiti samo domaćima. U opisu je naveo i kako nudi pogled kroz prozor, a more se ne vidi od stričevih borova. "Nije tija popilat." U rekordnom je roku popunio sva tri apartmana, no nije uzeo akontaciju pa mu se od trinaestero koji su rezervirali devetero nije pojavilo. Autor oglasa koji je nasmijao mnoge 29-godišnji je inženjer akvakulture Petar Zuanović, ovogodišnji predstavnik Zadarske županije u projektu Moja.hr. Što će snimiti, nije odlučio, zna jedino da neće koristiti dron jer ga i nema.
Odrastao usporeno
– Odrastao sam u Selinama, mjestu koje se nalazi na točno tolikoj udaljenosti od Zadra da je za otići liječniku blizu, a za otići na kavu daleko, pa pošto nisam bio baš često bolestan, nisam u Zadar ni išao do srednje škole. Nama sa sela, kada smo došli u Zadar, gradska djeca bila su čudna. Dečki su imali crvene tenisice. Kad neko muško dijete takve nosi u Selinama, svi ga pitaju je li bilo muških modela u trgovini. I svi su nešto trenirali – džiju džicu, muay thai... Mislili smo da ovi u Zadru žive u azijskoj četvrti – kaže Petar nastavljajući u istom tonu: – Nijedno razdoblje života nije mi bilo zanimljivo, odrastao sam monotono i toliko usporeno da je pravo čudo da nekako hvatam korak s vremenom.
Inženjer akvakulture, koji je nasmijao Hrvatsku svojim humorističnim oglasom za najam apartmana, u jednoj minuti filma pokušat će pokazati zašto unatoč svemu ostaje u Hrvatskoj. Nema dron, ali ima pogled na život koji vrijedi snimiti
Kad sam bio mali, imao sam kokoši, zečeve, kozliće... Mi nismo išli ni po kruh, ćaćin stric ga je peka ispod peke. Kad je umra, bili smo prisiljeni na odlazak do pekare. Nitko nije raspravljao ni o čemu što je na preko dva kilometra udaljeno od nas jer nismo bili u toj mjeri obasuti informacijama kao danas. Imali smo televiziju, ali gledali smo je samo navečer kada bi svi zaspali od umora. Znao je radio biti upaljen, ali uvijek slabo pojačan jer je stalno neko umirao pa baba nije dala da se pojača mjesec dana od pogreba.
Užas od odrastanja. Sjećam se da su ovi imućniji imali satelitsku televiziju i da su se hvalili da znaju "njemački sa satelita", a meni otac kupio rječnik i dvije knjige gramatike. Jednominutni film Zuanović snima sam jer se uglavnom druži s pomorcima koji su na brodu i s pravim Dalmatincima kojima je sve tlaka: – Radim sam i na poslu i jednostavno sam navikao tako, ne pada mi to preteško. Mislim, to je odlično ako ste sljedbenik svetoga Pavla Pustinjaka, ali u današnje doba možda je malo i čudno. Svi žele biti povezani, umreženi i bogati, nitko ne želi hraniti teliće po Selinama. Ne želim ni ja, ali ne bi mi teško palo – kaže Petar.
'Čekam da izronimo'
Zaposlen je on u Laboratoriju za istraživanje mora i akvakulturu "Sfinga" i na svome poslu uživa. Bave se uzgojem planktona i školjkaša, rade eksperimente, studenti im dolaze na vježbe. Odgovarajući na natječajnu temu projekta Moja.hr "Ostajem u Hrvatskoj", kaže da je njegov razlog ostanka taj što bi htio da nam more bude što punije ribom. – Čim sam vidio naslov na Moja.hr "Zašto ostajem tu?", odmah sam skinuo poklopac s objektiva.
Smatram da smo jedna od ljepših zemalja, premda sam kao svi pravi Hrvati bio u svega nekoliko, ali kažu stručnjaci da smo klimatološki, pedološki i vegetacijski idealni za život ljudske vrste, a ja sam čovjek koji vjeruje stručnjacima. Smatram da se Hrvati još nisu navikli na kapitalizam u koji su uronjeni i da je ta metamorfoza iz jednoga u drugi politički sustav još uvijek bolna, pa evo čekam da izronimo i dođemo do zraka, smatram da će onda vidici biti ljepši. To vam je kao kad dijete u Dalmaciji mora naučiti plivati pa ga otac samo – gurne u more i sljedeći dan osvane u grupi Mame iz Zadra, None iz Umaga, Bakice s Trešnjevke, Pedagogija Plus i Sigmund Freud za početnike, ali to je nekako dio nematerijalne kulturne baštine kod nas – objašnjava. Jednominutnim filmom dat će Zuanović sve od sebe da osvjetla obraz svome rodnom kraju.
– Osjećam se kao kad me profesor iz tjelesnog poslao na natjecanje u dizanju utega. Pošto sam znao da ne mogu izbacit 80 kila, pravio sam se da sam ozlijedio kralježnicu na zagrijavanju. Tako ću i sada reći da mi je pala mrena na oko – završio je Petar Zuanović Zujo.
