U Hrvatskoj je 1. travnja teško razlučiti što je prvoaprilska šala, a što stvarni, ozbiljan događaj u državi. Smiješno je postalo stvarno, a stvarno postaje smiješno. U gužvi u javnome prostoru, gdje poslije 30 godina promet još nije posve reguliran, neki su događaji stvarni, a izgledaju kao da ih je netko izmislio, neki su pak izmišljeni, a izgledaju kao da su stvarni. Najbolji, ili najlošiji primjer nereda dolazi sa samoga vrha države; bi li itko ozbiljan povjerovao da su se naša dva poglavara sastala u Banskim dvorima ili na Pantovčaku, svejedno, i razgovarala o hrvatskoj politici prema ratu u Ukrajini? Čak i da nekakav moćnik iz zemlje ili kakav izvanzemaljac uvjeri naše vladare da su se prisegom obvezali kako će se držati Ustava i zakona i da stvarno počnu surađivati, nevjerni Tome našli bi razloge da njihovu suradnju dožive kao prvotravanjski vic. Takvo je stanje u državi.
Tužno je da olinjali članovi Službe i u poodmaklim godinama dociraju preko medija.