Novčarske ustanove u Hrvatskoj proteklih su godina postale
samoposluživanja za razbojnike. Konstatacija se možda neće svidjeti
analitičarima, no, na žalost, potkrepljuju je policijske statistike.
One tako precizno bilježe da je u Hrvatskoj od 2000. do 2005. bilo 6615
razbojstava, od kojih su 3183 razriješena.
Brza i sigurna zarada
No podatak da je u tim razbojstvima opljačkano nevjerojatnih 134
milijuna kuna možda je razlog što su razbojstva apsolutni hit
kriminalne scene posljednjih godina. Brza i sigurna zarada, uz gotovo
minimalan rizik, te poslovična neefikasnost što policijskog, što
pravosudnog aparata, razbojnicima tako omogućuje nesmetano djelovanje.
Javnost se uzbudi s vremena na vrijeme, kad se dogodi razbojstvo koje
po brutalnosti odskače, poput onoga u Fini. Tada se u raspravu,
naravno, uključe i političari te sve završi donošenjem novog i
nedovoljno pripremljenog zakona.
A upravo to dogodilo se nakon krvave pljačke Fine u rujnu prošle
godine, kad je Sabor brzopotezno izglasovao izmjene Zakona o minimalnim
mjerama zaštite u poslovanju gotovim novcem. Prema novom zakonu, koji
je na snagu stupio u studenome prošle godine, sve novčarske ustanove
koje imaju više od pet zaposlenika moraju imati fizičku zaštitu,
odnosno zaštitare. One pak ustanove koje imaju manje od pet zaposlenih
trebaju imati neprobojna stakla i protuprovalna vrata. Te izmjene
prošle su unatoč neslaganju, prije svega Hrvatske udruge banaka, u
kojoj su isticali da će se njihove poslovnice pretvoriti u utvrde,
okružene do zuba naoružanim zaštitarima.
Jedini sa zakonom
Mi smo jedina zemlja u kojoj je takav zakon donesen. Svi znamo da
je on takav kakav jest zbog onog što se dogodilo u pljački Fine. No to
ne znači da je zakon dobar. Mislim da bi se puno više učinilo kad bi
se, primjerice, smanjio mogući plijen te kad bi policija i pravosuđe s
više represije išli prema počiniteljima. Zakon na neki način prisiljava
banke da pojačaju zaštitu, a one ionako ne žele štedjeti na zaštiti jer
za njih vrijedi zakon tržišta. Drugim riječima, klijenti će vam doći
ako ste sigurni.
Ako ste stalno na meti pljačkaša, naravno da neće. Osim toga, banke će
preživjeti pljačku jer će štetu namiriti iz osiguranja. No što kad se
dogodi neka nova Fina? Tamo su dva čovjeka ubijena, a ljudski se život
nikakvim novcem ne može nadomjestiti kaže Goran Bohaček, direktor
HUB-a.
Prema mnogim stručnjacima, postojeći zakon nije dobar jer štošta nije
precizirano. Nejasno je tako treba li, primjerice, biti blindiran samo
dio s novcem ili cijela poslovnica. Nitko očito nije razmišljao da u
takvim situacijama pljačkaš lakše može doći do talaca nego do plijena.
Sigurno je samo da će novi zakon donijeti i nove potrese na
zaštitarskom tržištu jer je pitanje ima li Hrvatska toliko kvalitetnih
i osposobljenih zaštitara koliko je potrebno. I dok sve te nedoumice
ostaju neriješene, razbojnici se, suočeni s blindiranim pregradama i
naoružanim zaštitarima, okreću lakšem plijenu. Meta su sve češće
građani na ulici, male trgovine i kisoci, videoteke...
Još jedan je to dokaz da izmjena zakona, uz koliku god halabuku
donesena, nije pravi način za borbu protiv galopirajućeg broja
razbojstava. Pogotovu ne u zemlji u kojoj su pljačke, na žalost,
postale i način za rješavanje egzistencijalnih problema.
Šteta od 90 milijuna eura
Prema europskim statistikama, tijekom 2004. u cijeloj Europi dogodilo se 6000 razbojstava u bankama, u kojima je opljačkano oko 90 milijuna eura. Najugroženija zemlja u EU je Italija, u kojoj se godišnje dogodi oko 3000 pljački. Usporedbe radi, u Hrvatskoj su lani opljačkane 42 banke, 30 pošta i 29 mjenjačnica. Banke su lani bile apsolutni hit među razbojnicima, dok je znatno opao broj razbojstava u kladionicama. Lani ih je opljačkano 195.
Manje gotovine na šalterima
Goran Bohaček iz HUB-a smatra da je novi zakon problematičan i zato što pokušava riješiti sve zaštitu kladionica, pošta, banaka... Smatra da to nije sretno ni spretno rješenje jer ne vrijede jednaka pravila zaštite za sve. Jedan od trendova u bankarskom poslu jest da se smanji količina gotovine na šalterima, odnosno da se ide na posredan kontakt s građanima. Na taj se način smanjuje mogući plijen, pa je pitanje isplati li se rizik razbojniku u takvoj situaciji. Pogotovu ako banka još ima i odgovarajuće mjere zaštite kaže Bohaček.
Otvori KEKS Pay
