Državni odvjetnici u Velikoj Gorici i Zagrebu, argumentirajući svoje stavove u slučajevima Mustač i Perković, zauzeli su stajališta o zastari suprotna praksi Vrhovnog suda, ali i stajalištima koja su i sami državni odvjetnici zastupali u politički neatraktivnim slučajevima.K tomu, u zasebnim priopćenjima pozvali su se na iste stručne radove, ali u kojima su argumenti protiv njihovih odluka.
Zastara nije privilegij
U radu bivšeg predsjednika Kaznenog odjela Vrhovnog suda Milana Petranovića ističe se odluka Vrhovnog suda iz 1983. (I Kž-256/83) koju spominju svi noviji autori na temu zastare. U toj se odluci obrazlaže: “Zastara nije nikakav privilegij za počinitelja, već institut donesen zbog oportuniteta, pa se pitanje primjene blažeg zakona, u smislu čl. 4. st. 2. KZ SFRJ (sada čl. 3. st. 2. KZ/97), ne postavlja u odnosu na pitanje zastarijevanja. Prema tome, zastara se – apsolutna – ako po prijašnjem zakonu nije nastupila do časa odlučivanja, prosuđuje prema novom zakonu...” Taj stav je i u nizu novijih odluka Vrhovnog suda (recimo III Kr 82/10-3, I Kž 741/09-3, I Kž 768/09-5...), a primijenilo ga je i vijeće suca Ivana Turudića utvrdivši da za Perkovića zastara nastupa 2023.Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pak u svome priopćenju navodi, a tako zastaru računaju i njihove kolege u Velikoj Gorici: “Kako se temeljem članka 3. stavak 2. Kaznenog zakona prema počinitelju kaznenog djela u slučaju ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primjenjuje zakon koji je najblaži za počinitelja...”Po njihovoj računici zastara je nastupila 1998., a za sud 2008., ali ni ta sudska nezakonitost nije im bila razlog za žalbu jer ne mijenja bit – nema predaje Mustača.
Istražujući praksu Vrhovnog suda naišli smo na presudu (I Kž 768/09-5, sutkinje Zlata Lipnjak-Bosanac, Melita Božičević-Grbić i Ileana Vinja) u kojoj se obrazlaže: “Imajući na umu i u pobijanoj presudi istaknuto pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH od 13. studenog 2006. broj Su-IV-155/06-8 za zaključiti je da u ovom konkretnom slučaju nije nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. Naime, opravdano žalitelj ističe da institut zastare nije privilegij za počinitelja pa se pitanje primjene blažeg zakona u smislu čl. 3. KZ ne odnosi na zastaru kaznenog progona.”Žalitelj kojem je Vrhovni sud dao za pravo jest Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru!
U drugom slučaju isti ŽDO žali se jer je odbijen EUN iz Slovenije pa obrazlaže kako u Zakonu o pravosudnoj suradnji ne piše da će se primijeniti zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, već domaće pravo “dakle, Kazneni zakon koji vrijedi u trenutku donošenja odluke o izvršenju EUN-a”. Vrhovni sud je usvojio tu žalbu i šokirao Vladu zauzevši stav da je zastara irelevantna.
Što je premijer govorio
Tko nadzire državne odvjetnike kad ne postupaju, pitanje je koje otvara slučaj nepodnošenja žalbe u slučaju Mustač. Jedino je moguće da nakon odbačaja žalbe obitelji Đureković njihovi odvjetnici podneskom Vrhovnom sudu inzistiraju da im se supsidijarnom primjenom Zakona o kaznenom postupku iznimno omogući sudjelovanje u postupku o EUN-u s obzirom na izniman postupak državnog odvjetnika koji im ubija jedinu nadu da se počinitelju sudi. Inače, teoretski Mladen Bajić može zahtijevati zaštitu zakonitosti, ali i to bez posljedica za Mustača. Slučaj Mustač jedino može reaktivirati ustavna promjena s ukidanjem zastare, a tu onda uskače premijer: “Što sam vam sve vrijeme govorio!”
>> Odvjetnici Đurekovićeve udovice: Iz medija smo doznali da nam je žalba odbačena
Tko će suditi Dorhu ?? Komično....