Tihu glazbu iz zvučnika i žamor desetak gostiju koji su u jednom zagrebačkom kafiću ispijali prvu jutarnju kavu prekinuli su pucnjevi. Šokirani posjetitelji kafića, surovo prekinuti u svom jutarnjem ritualu, vidjeli su scenu za kakvu bi pomislili da se može vidjeti samo u filmovima. Djevojka prostrijeljene glave ležala je na tlu, a iznad nje stajao je muškarac s pištoljem u ruci. Već sljedećeg trenutka začuo se još jedan hitac, a pred očima šokiranih gostiju muškarac se skljokao na pod. Prestravljeni, istrčali su iz kafića, a policija je počela još jedan očevid.
Nesigurni građani
Nakon očevida hladno i statistički rečeno je da se u Hrvatskoj dogodilo još jedno ubojstvo i samoubojstvo, ovaj put motivirano ljubomorom. Sličnih je primjera u Hrvatskoj, na žalost, svakim danom sve više. Pucnjava pred noćnim klubovima, ubojstva u kafićima, na ulicama, čak i u sudnicama, podmetnute eksplozije, mafijaška razračunavanja, novčarske ustanove koje su postale samoposluživanja za razbojnike... hrvatska su svakodnevica. U takvom okruženju prosječan građanin nema povjerenja u državu.
No, za razliku od građana koji se subjektivno smatraju ugroženima, policija neprestano poput papiga ponavlja da je Hrvatska još uvijek zemlja u kojoj je stopa kriminala na 100.000 stanovnika među najnižima u Europi.
Da bi svoje tvrdnje o zemlji sigurnog življenja, u kojoj građani još uvijek koliko-toliko sigurno noću mogu šetati ulicama, potkrijepili i brojkama, u MUP-u su proveli istraživanje o kretanju kriminala u posljednjih 30 godina. Kao prva godina mjerenja uzeta je 1977. jer je tada na snagu stupio kazneni zakon tadašnje SR Hrvatske. Uspoređujući kretanje najtežih kaznenih djela ubojstava, silovanja i razbojstava MUP-ovi analitičari došli su do zanimljivih podataka.
Posljednjih godina u padu je broj ubojstava i silovanja, a raste broj razbojstava. Zbog povećanog broja razbojstava raste i slika nasilja, odnosno nasilne vrste kriminala. Prema našim istraživanjima, najkritičnije su bile ratne godine, 1991. i 1992. Tih je godina, naime, zabilježeno otprilike 700 ubojstava i pokušaja ubojstava godišnje, s tim da u tu brojku nisu uračunati svi nestali tijekom tih godina. Samo nekoliko godina kasnije broj ubojstava počeo se smanjivati, a u prosjeku se godišnje u Hrvatskoj dogodi 90 ubojstava kaže Goran Volarević, načelnik Odjela analitike u MUP-u.
Razvijeno društvo
Što se pak tiče silovanja i pokušaja silovanja, zanimljivo je da su ona na vrhuncu bila potkraj 70-ih, kad se pojavilo nekoliko serijskih silovatelja, a od sredine 90-ih smanjuje se broj silovanja. To se objašnjava time da je pad silovanja normalna pojava za mirna i stabilna društva kakvima Hrvatska teži.
Kada pogledate policijske statistike unatrag 30 godina i sada, mislim da se može reći da Hrvatska plaća danak razvitku društva. Što je društvo razvijenije i bogatije, više je imovinskih delikata i razbojstava. To je, uostalom, vidljivo u strukturi nasilja i povećanog broja razbojstava. Ta pojava nije karakteristična samo za Hrvatsku nego za sve zemlje u razvoju kaže Zlatko Mehun, glasnogovornik MUP-a. Iz MUP-ovih statistika proizlazi da je u socijalističkoj Hrvatskoj bilo više silovanja, a modernu Hrvatsku obilježavaju razbojstva. To zapravo i ne čudi kad se zna da su u vrijeme socijalizma barem deklarativno svi bili jednaki te da je u to vrijeme podjela na bogate i siromašne bila gotovo nezamisliva i društveno neprihvatljiva.
Izlaskom iz bivše jugoslavenske federacije Hrvatska se u poslijeratnim godinama okrenula svijetu kapitalizma i svega što on sa sobom nosi. A dotad nepostojeća granica između bogatih i siromašnih postala je i te kako vidljiva. Posebno posljednjih godina, kada su razbojstva i pljačke, na žalost, postali i jedan od načina rješavanja egzistencijalnih problema.
Gledajući sve što se posljednjih godina događa u našem društvu, rekao bih da je jedino novac važan. Ljudima je sada važnije kako da dođu do novca nego da zadovolje svoje agresivne potrebe. Vjerojatno su na to utjecali i brojni ratovi na ovom području jer su u njima, uvjetno rečeno, ljudi ispucali svoju agresivnost. Kada se agresija u ljudskoj psihi realizira, ljudi idu dalje, traže ono što će zadovoljiti njihove potrebe, a u ovom slučaju to je novac.
Uostalom, kada pogledate te brojke, one pokazuju da je u vrijeme rata bilo najviše ubojstava. I to je razumljivo, jer u ratu je sve dopušteno i ljudi se tada ne osjećaju krivima. Uostalom, ne kaže se bez veze da je kriminalac onaj tko u miru ubije nekoga, a heroj je kada to isto učini u ratu zaključuje psihijatar Vladimir Gruden.
U Americi je nesigurnije
Prema statistikama, u zemljama Europske unije na 100.000 stanovnika događa se 5000 kaznenih djela. U Hrvatskoj je stopa kriminaliteta 17,8 posto na 100.000 stanovnika, što je svrstava među zemlje s najnižom stopom kriminaliteta. U Europi je u cjelini gledajući znatno manje nasilja nego u Americi, gdje je sve više serijskih ubojica. U Hrvatskoj je jedini zabilježeni primjer serijskog ubojice bio Vinko Pintarić koji je “vladao” potkraj 80-ih. Zanimljivo je da je i većina višestrukih ubojstava u Hrvatskoj počinjena u afektu te uglavnom motivirana osobnim razmiricama.
Otvori KEKS Pay
