I dalje traju istraživanja novog koronavirusa SARS-CoV-2 i njime izazvanih bolesti i stanja. I to vjerojatno neće prestati nikad. Jasno je da je situacija u kojoj se čovječanstvo našlo dolaskom novog koronavirusa ostavilo duboke tragove koje se nastoji što bolje istražiti, no kako to obično bude, sve što se dogodilo ima i neke pozitivne strane. Jedna nova studija, recimo, dokazuje kako ozbiljniji oblik obolijevanja od COVID-19 može dovesti i do – smanjenja tumorskih stanica. Istraživanje je napravljeno na miševima, a rezultati su objavljeni u časopisu The Journal of Clinical Investigation te ga potpisuje grupa znanstvenika s američkog sveučilišta Northwestern i poznate bolnice Cedars-Sinai iz Los Angelesa.
Studija je usmjerena na vrstu bijelih krvnih stanica koje se nazivaju monociti. Ove imunosne stanice igraju ključnu ulogu u obrani tijela od infekcija i drugih prijetnji. Međutim, kod pacijenata oboljelih od karcinoma, monocite ponekad mogu preoteti tumorske stanice i transformirati ih u stanice pogodne za rak koje štite tumor od imunosnog sustava. Prof. dr. sc. Bojan Polić, predstojnik Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, kaže da je riječ o zanimljivom istraživanju monocita, krvnih stanica, koje se u tkivima diferenciraju u makrofage i tamo mogu ostvarivati različite funkcije.
– U normalnim tkivima makrofagi obično sudjeluju u njihovu održavanju, odnosno obnovi, i obično imaju protuupalno djelovanje. U slučaju ulaska patogena (virusa, bakterija), makrofagi se pretvaraju u stanice koje luče proupalne čimbenike i prizivaju u pomoć druge imunosne stanice koje dovode do konačnog uništenja patogena. U slučaju tumora, makrofagi često imaju negativnu ulogu jer tumor utječe na svoj okoliš, pa tako i na makrofage, pretvarajući ih u stanice koje pogoduju razvoju tumora i ne dovode do privlačenja drugih imunosnih stanica. Obično tumori proizvode čimbenik CCL2 koji privlači monocite iz krvi koji imaju CCL2 receptor te tako privučeni monociti potiču rast tumora i njegovo metastaziranje, kaže prof. Polić. Nastavlja kako, s druge strane, u krvi postoje i monociti koji nemaju ovaj receptor i stoga ne mogu doći do tumora, ali zato imaju antitumorska svojstva.
– Grupa autora s Medicinskog fakulteta Northwestern Sveučilišta u Chicagu istraživala je izražaj CCL2 receptora na monocitima kod miševa i ljudi te je uočila postojanje male subpopulacije neklasičnih "antitumorskih monocita" koji ipak imaju CCL2 receptor i mogu doprijeti do tumora. Kada dođu do tumora, ove stanice luče proupalne čimbenike koji dalje, između ostalih, privlače stanice NK, odnosno prirodnoubilačke limfocite, koji ubijaju tumorske stanice. Autori su također našli da stimulacijom NOD2 receptora u "antitumorskim monocitima" mogu potaknuti izražaj CCL2 receptora, omogućiti migraciju ovih stanica do tumora i njihovo antitumorsko djelovanje. Ono što je nadalje interesantno jest da je uočena povećana proliferacija "antitumorskih monocita" u nekim proupalnim stanjima, kao što su virusne infekcije (npr. COVID-19), ali i kod transplantacije organa. Ova istraživanja su važna jer predstavljaju podlogu za mogući razvoj specifičnih terapeutika koji bi mogli pojačati antitumorski odgovor u liječenju solidnih tumora koji inače predstavljaju veliki izazov u liječenju, kaže ovaj naš znanstvenik. Ankit Bharat, jedan od znanstvenika koji potpisuju ovaj rad, objasnio je ovaj odnos koristeći analogiju brave i ključa.
– Ako bi monocit bio brava, a RNK COVID-19 ključ, onda bi taj ključ savršeno pristajao, kazao je on. Kako bi testirali svoju teoriju, znanstvenici su proveli pokuse na miševima s različitim vrstama uznapredovalih karcinoma, uključujući melanom te rak pluća, dojke i debelog crijeva. Dali su miševima lijek koji je oponašao imunosni odgovor na tešku infekciju COVID-19, potičući proizvodnju ovih posebnih monocita. I tumori kod miševa počeli su se smanjivati u sve četiri proučavane vrste raka. Za razliku od običnih monocita, koje tumori mogu pretvoriti u zaštitne stanice, inducirani monociti zadržali su svoja svojstva u borbi protiv raka. Uspjeli su migrirati na mjesta tumora što je nešto što većina imunosnih stanica ne može postići i, kada su ondje dospjeli, aktivirali su prirodne stanice ubojice. Te stanice ubojice zatim su napale stanice raka, uzrokujući smanjenje tumora. Ovaj mehanizam je važan jer nudi novi pristup borbi protiv raka koji se ne oslanja na T stanice, koje su u središtu mnogih trenutnih imunoterapijskih liječenja. Jer, iako se od imunoterapije očekuje mnogo i ona također mnogo obećava, djeluje samo u oko 20 do 40 posto slučajeva, a često je neuspješna kada tijelo ne može proizvesti dovoljno funkcionalnih T stanica. Zapravo, smatra se da je oslanjanje na imunitet T stanica glavno ograničenje trenutnih pristupa imunoterapiji. Ovaj novi mehanizam, naprotiv, nudi način selektivnog ubijanja tumora neovisnog o T stanicama, potencijalno pružajući rješenje za pacijente koji ne reagiraju na tradicionalnu imunoterapiju. Taj se mehanizam međutim ne može aktivirati primjenom cjepiva protiv novog koronavirusa, ali se otvara mogućnost stvaranja novih lijekova i cjepiva kojima bi se stimuliralo stvaranje takvih monocita. Jasno je, također, da tek nakon potpunih kliničkih istraživanja stiže odgovor na pitanje djeluje li ovaj mehanizam na isti način kod čovjeka te je li primjenjiv i na druge vrste raka osim onih obuhvaćenih ovim istraživanjem. Napokon, sjetimo se nedavne vijesti koja je obišla svijet. Naša znanstvenica Beata Halassy upravo je ubrizgavanjem virusa koje je uzgojila u svojem laboratoriju uspješno liječila rak dojke od kojeg je bolovala. Izvješće o slučaju objavljeno u časopisu Vaccines u kolovozu opisuje kako je Halassy sama primijenila tretman koji se zove onkolitička viroterapija, OVT, kako bi pomogla u liječenju raka u trećem stadiju. Već četiri godine prof. Halassy nema rak. U istraživanju američkih znanstvenika uspjelo se kod miševa suzbiti rak čak u četvrtom stadiju. Ta studija pokazuje kako se naš imunosni sustav može uvježbavati jednom vrstom prijetnje kako bi postao učinkovitiji protiv druge. Ovaj koncept, poznat kao "trenirani imunitet", novije je područje istraživanja koje bi moglo dovesti do novih pristupa liječenju širokog spektra bolesti koji bi bili sigurniji i znatno usmjereniji od onih koje imamo danas.
