Jedan njemački umirovljenik uspio je sudskim putem izboriti pravo na isplatu dodatne mirovine iz sustava bAV (betriebliche Altersversorgung), iako je ranije s poslodavcem imao drugačiji dogovor. Presuda Saveznog radnog suda iz 2021. godine (predmet 3 AZR 123/21) obvezala je njegova bivšeg poslodavca na isplatu gotovo 98.000 eura. Dodatna mirovina koju financira poslodavac često predstavlja važan dio ukupne mirovinske štednje. Ipak, takav model nije jednako isplativ svima. Prema stručnim analizama, najviše koristi od njega imaju osobe s višim primanjima, i to pod uvjetom da poslodavac sudjeluje s dovoljno visokim udjelom, primjerice većim od 25 posto. U suprotnom, porezne i socijalne olakšice te eventualna dobit mogu biti "pojedene" davanjima koja se plaćaju nakon umirovljenja. Ako izračun ne ide u korist zaposlenika, isplativije je razmotriti druge oblike dodatne štednje.
Tako je postupio i tadašnji fond menadžer koji je još 1987. odlučio da neće pristupiti sustavu mirovine poduzeća, piše Fenix. S poslodavcem je potpisao individualni sporazum kojim se odrekao tog prava. No okolnosti su se s vremenom promijenile. Poslodavac je kasnije za većinu zaposlenika uveo znatno povoljniji mirovinski model, a 1995. donesena je i nova uredba koja je predviđala dodatne pogodnosti. Kada je zaposlenik 2015. otišao u prijevremenu mirovinu, tvrtka mu je odbila isplaćivati dodatnu mirovinu, pozivajući se na sporazum iz 1987. godine. Sud je, međutim, zauzeo drugačiji stav.
Prema presudi, poslodavac je, nakon što je za ostale radnike uveo osjetno povoljniji sustav, bio obvezan ponovno razgovarati s tim zaposlenikom i ponuditi mu jednaka ili barem ravnopravna prava. Budući da to nije učinio, više se nije mogao pozivati na staru, nepovoljniju odredbu u svoju korist. Drugim riječima, nije dopušteno godinama razvijati bolji sustav za većinu radnika, a pojedinca ostaviti u lošijem položaju bez dodatnih pregovora. Sud je odluku temeljio na načelu savjesnosti i poštenja iz njemačkog Građanskog zakonika, prema kojem se ugovorne obveze moraju izvršavati ne samo formalno, nego i u skladu s dobrim običajima i razumnim očekivanjima stranaka. Poslodavac se, prema tom načelu, ne smije oslanjati na pravne praznine ili stare sporazume ako su se okolnosti bitno promijenile.
Bivšem fond menadžeru dosuđena je mjesečna poduzetnička mirovina u iznosu od 1.796,40 eura bruto. Osim toga, poslodavac mu mora isplatiti zaostatke za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2018. u visini od 81.293,20 eura, uz zatezne kamate od oko 16.200 eura te dodatno priznato božićno primanje. Ukupan iznos tako doseže gotovo 98.000 eura. Ova presuda ima važne implikacije i za radnike i za poslodavce. Zaposlenici i umirovljenici koji se nalaze u sličnim okolnostima trebali bi provjeriti svoja prava i po potrebi se savjetovati sa stručnjacima za radno pravo. Poslodavci, pak, moraju redovito preispitivati stare individualne sporazume te reagirati ako uvode povoljnije modele za ostatak zaposlenika. U suprotnom riskiraju znatne naknadne isplate, kao što pokazuje ovaj slučaj. Osim pravne dimenzije, takav pristup pridonosi većem povjerenju i zadovoljstvu zaposlenika te dugoročno može imati i financijske prednosti za poduzeća, osobito ako država dodatno potiče razvoj poduzetničkih mirovinskih sustava.
Otvori KEKS Pay
