Prije nešto manje od dvije godine Rijeka je svečanim programom otvorila svoje europsko kulturno prijestolništvo. No već nakon mjesec dana trajanja ovog projekta teta korona je zakucala i na riječka vrata i projekt Europske prijestolnice je dospio u drugi plan i u priličnu medijsku anonimnost i neprepoznatljivost. Rijeka jednostavno nije imala sreće, a i nije imala vodstvo spremno za improvizaciju i za akciju iako je to vodstvo proizašlo uglavnom iz aktivističkih krugova. Ali da aktivizam sam po sebi ne nudi novu energiju i nužne vizionarske iskorake vidimo mi u Zagrebu koji od posljednjih izbora s puno muke i krivih koraka vodi pokret Možemo!. No vratimo se mi našem Kvarneru. I neki važni riječki infrastrukturni projekti kreirani specijalno za europsko prijestolništvo nisu otvorili svoja vrata ni do dana današnjeg, a sada smo već zagazili u 2022. godinu. Odnosi se to na zgradu nove Gradske knjižnice u bivšem Benčiću, koja će, kada jednom bude gotova, doista biti senzacionalna. A odnosi se to i na prilično skupu obnovu Titova broda “Galeb”, od kojeg gradski socijaldemokratski oci jako puno očekuju u turističkom i promidžbenom smislu. Ali sada više i nema žurbe i ne moraju se ganjati rokovi pod svaku cijenu.
Dobili smo da se Rijeka osramotila i na žalost pokazala nekulturu i da Rijekom vladaju ostaci zločinačkog komunizma.