U kasnom 15. stoljeću Italija je bila epicentar europskog napretka. Venecija je dominirala morima, Firenca je bila vrhunski centar umjetnosti i financija, dok je Milano prednjačio u trgovini i tehnologiji. Nijedan dio zapadnog svijeta nije bio usporedivo napredan. No u samo nekoliko desetljeća Italija je izgubila i političku neovisnost i ekonomsku prevlast.
Danas se Europa suočava s opasno sličnom situacijom. Nekada uzor svijetu, kontinent sada gubi korak. EU nije samo politički podijeljena, već zaostaje i u sektorima koji će oblikovati budućnost stoljeća. Mladi talenti odlaze u SAD i Aziju, dok europska ekonomija sve više podsjeća na muzej prošlih dostignuća. Bilo da se radi o gospodarskom rastu, tehnologiji, industrijskoj proizvodnji ili životnom standardu, Europa riskira postati periferija u svijetu koji vode drugi. I može učiti iz sudbine Italije.
Upozoravajući znakovi su jasni: Od 2008. BDP EU porastao je samo 18 posto, dok je SAD rastao dvostruko brže, a Kina gotovo tri puta više. Turizam diljem kontinenta i dalje cvjeta, ali milijuni turista koji traže instagramabilne bjegove nisu dovoljni da nadoknade stagnaciju, a donose i svoje troškove, piše Politico.
Pad životnog standarda podsjeća na renesansnu Italiju. Oko 1450. prihod po glavi stanovnika u Italiji bio je 50 posto veći od nizozemskog. Stoljeće kasnije Nizozemci su bili 15 posto bogatiji, a do 1650. gotovo dvostruko. Moderna Europa klizi još brže. Godine 1995. BDP po glavi stanovnika u Njemačkoj bio je 10 posto veći od američkog, dok je danas SAD 60 posto ispred. Ako se nastavi ovim tempom, Njemačka bi u jednoj generaciji mogla pasti na trećinu američkog prosperiteta.
Baš kao i renesansna Italija, ekonomski pad reflektira tehnološki jaz. Nekadašnja kraljica mora, Venecija, držala se zastarjele tehnologije i platila cijenu. Njene galije nisu mogle parirati oceanima karavela koje su širile španjolski i portugalski utjecaj. Danas Europa čini slično: U umjetnoj inteligenciji EU ulaže tek 4 posto onoga što ulaže SAD. OpenAI vrijedi 500 milijardi dolara, dok najveći europski AI startup Mistral vrijedi tek 15 milijardi. Iako je pionir u kvantnom računalstvu, Europa zaostaje u komercijalizaciji: jedan jedini američki startup, IonQ, prikupio je više kapitala nego svi kvantni startupovi bloka zajedno.
Čak i u proizvodnji baterija problemi su očiti. Švedski Northvolt, nekad uzor inovacije, propao je u ožujku, preuzeo ga je startup iz Silicijske doline. Tradicionalne industrije također zaostaju: tri najveća njemačka proizvođača automobila zajedno vrijede samo osminu Tesle. Ericsson i Nokia, nekad svjetski lideri u mobilnim mrežama, sada gube korak za azijskim konkurentima u 5G tehnologiji. Francuski Arianespace, nekad dominantan u lansiranju satelita, sada prati ritam Elona Muska.
Problem nije u inovacijama, nego u razmjeru. Unatoč vrhunskim stručnjacima i sveučilištima, gotovo 30 posto europskih startupa preselilo se u SAD od 2008., odvodeći sa sobom najambicioznije umove. Kontinent stvara ideje, a Amerika ih komercijalizira — podsjetnik na Italiju koja je opskrbljivala talente dok su drugi gradili carstva. Njezini najveći istraživači poput Kolumba, Cabota, Vespuccija i Verrazzana također su se školovali kod kuće, a plovili pod tuđim zastavama.
Temeljni izazov u oba slučaja je politički. Današnja Europa, baš kao i talijanski gradovi-države u 1500-tima, razjedinjena je i slaba. Prijestolnice se prepiru oko energije, duga, migracija i industrijske politike; zajednička obrambena strategija još je uvijek tek ambicija; a projekti za zajednička ulaganja u tehnologiju ili kapitalna tržišta često ostaju neprovedeni.
Ta fragmentiranost osudila je Italiju, dok su strane sile rezale poluotok. Današnji EU također je ranjiv: Washington diktira obranu, Rusija prijeti istoku kontinenta, Kina kontrolira lance opskrbe, a Silicijska dolina vlada digitalnom ekonomijom.
No sudbina nije neizbježna. EU je izgradio institucije o kojima Italija nije mogla ni sanjati: jedinstveno tržište, zajedničku valutu, parlament. Kontinent i dalje privlači vrhunske istraživačke centre i prednjači u farmaciji, zrakoplovstvu, zelenoj energiji i dizajnu. Europa još uvijek može preuzeti vodstvo – ako djeluje.
Italija 16. stoljeća nije imala takve prilike. Geografija ju je ograničila na Mediteran dok su trgovački putevi preusmjereni na Atlantik, a trgovina stagnirala. Nove pomorske tehnologije ostavile su flote u zaostatku, a talenti su tražili prilike u inozemstvu. Europa danas nema takvo ograničenje.
Ništa je ne zaustavlja osim vlastite političke plašljivosti i razjedinjenosti. Blok mora prihvatiti troškove sada kako bi izbjegao najveći trošak kasnije: irelevantnost. Potrebno je ulagati u tehnologije poput AI-a, kvantnog računalstva, svemira i biotehnologije, dok se paralelno jača obrana i kapitalna tržišta kako bi startupi mogli rasti kod kuće.
Recepti za uspjeh postoje. Bivši talijanski premijer Mario Draghi detaljno ih je iznio u svom izvješću o budućnosti EU. Problem je politička volja. Nekada srce Europe, Italija je postala zemlja posjetitelja, a ne inovatora. Pouka je jasna: Njezina kultura je preživjela, ali njezina moć je uvenula. EU još ima priliku izbjeći istu sudbinu. Europljani se mogu probuditi ili riskirati da postanu kontinent spomenika i odjekujućih sjećanja.
Otvori KEKS Pay
Samo treba što više klupa obojiti u dugine boje i brzo se bude europa uzdigla poput ekonomskog tigra