Namještaj, radne stolice i stolovi, laptopi, monitori, mobiteli, tipkovnice... Sve to ponudila je na rasprodaju zagrebačka IT tvrtka Undabot koja je pred gašenjem zbog poslovnih problema nastalih povlačenjem ključnog stranog poslovnog partnera. Rasprodaja imovine naišla je na velik odjek, pa je gotovo sve otišlo i prije 21. ožujka, do kad je oglašena. Povele su se odmah na društvenim mrežama i platformama rasprave o tome je li bilo pametno gotovo sve poslovne karte staviti na jednog partnera do toga je li cijena monitora ili laptopa na rasprodaji previsoka te koliko su udobne stolice kojih se tvrtka želi riješiti. Kod Zorana Božičevića, iskusnog IT stručnjaka, oglas o rasprodaji na koji je slučajno naišao izazvao je sjetu. Baš tužno umiru IT firme, pomislio je. Porazgovarali smo s njime o stanju u IT sektoru koji prolazi kroz velike promjene za koje se u Hrvatskoj, smatra, malo tko ozbiljnije priprema.
– Ova situacija s Undabotom osobno me dirnula, bila je to trenutačna emocija, ali ne bih izjednačavao stanje u IT industriji s njom. Propadanje IT tvrtki u većem dijelu zapadnog svijeta nešto je sasvim normalno. Firma propadne, osnuje se druga, ljudi idu dalje... Nije to tako katastrofalno kao što mi ovdje na to možda gledamo. Zapravo je to jedan prilično normalan ciklus u biznisu. No, naše društvo ne voli kad netko propadne, to je stigma, dok u SAD-u imate, primjerice, ljude koji tek iz petog pokušaja uspiju. Potiče se pokušaj, za razliku od nas gdje je nakon jednog neuspjeha teško dobiti novu priliku, podršku i investiciju – kaže. Situacija u hrvatskom IT sektoru trenutačno je prilično zanimljiva.
– Ne bih rekao da je u krizi. Dapače, nastavlja se rast i oporavak od prošlogodišnjih šokova. Međutim, moramo biti svjesni da se IT izrazito mijenja. Na našem tržištu trenutačno možda i ne osjetimo toliko te promjene, ali zato ih već osjete tvrtke koje su prisutne na inozemnom tržištu, a ima ih dosta. IT se mijenja zbog umjetne inteligencije, posebno na području softver developmenta. Neki smatraju da te promjene neće biti tektonske, ali ja mislim da hoće. Neki kolege slažu se s mojim stavom da će se cijeli IT svijet zbog AI-a stubokom promijeniti. Iz perspektive softver developera, AI donosi pomoć u radu, povećanje efikasnosti i ubrzanje nekih procesa. Naravno, uz hrpu dječjih bolesti. Međutim, AI će neminovno, samo je pitanje trenutka hoće li to biti za šest mjeseci ili godinu dana ili dulje, u potpunosti zamijeniti softver developere. Ne sve, uvijek će postojati jedna razina ekspertize koju će još dugo samo ljudi moći nositi. No, veći dio softver developera kakve danas poznajemo će nestati. Dio ljudi će dobiti priliku da im se promjeni radno mjesto, no to će biti drukčiji posao. Jedan čovjek obavljat će posao koji danas radi 20 ljudi. Imam malo dijete i nisam siguran kako će svijet izgledati kad ono bude tinejdžer. Mislim da će AI donijeti takve velike promjene da ih u ovome trenutku ne možemo ni zamisliti – ističe Božičević.
Boji se da se hrvatske IT tvrtke nedovoljno pripremaju za promjene koje AI donosi. – Naše tržište mogli bismo podijeliti na tri dijela. Postoji dio tvrtki koje rade agencijski, za strano tržište, takvih je najviše i one bi potencijalno mogle najviše i osjetiti promjene koje dolaze. Mislim da ih i već sad osjećaju. Neke se prilično brzo prilagođavaju, ali ima dosta onih koje sporo odgovaraju na promjene tržišta i smanjenje potreba za softver developerima. Drugi dio tvrtki više posluje na domaćem tržištu, a i one u velikoj mjeri ignoriraju stanje stvari. Dosta ih je usmjereno na državni sektor ili sektor koji ovisi o državi. No, s odlaskom EU fondova nastat će veliki procjep između ponude i potražnje. Nestat će novac od kojeg te tvrtke sada žive. Taj trenutak nije tako daleko. Treći dio su produktne tvrtke koje dugoročno najbolje stoje ako imaju dobre vlastite proizvode i prisutne su na svjetskom tržištu. Njima AI samo može pomoći u razvoju proizvoda. No, koji je postotak tvrtki s produktom, mislim da ne prelazi deset posto – napominje.
Najveća briga su mu zapravo, priznaje, mladi ljudi, danas studenti, a sutra potencijalni juniori u kompanijama, koje se godinama tjeralo da uče programiranje jer će im to "donijeti velike plaće", da će "raditi posao koji nije težak" i slično. – Već se događa to da ne mogu pronaći posao i ne znaju što ih sutra čeka. Samo najbolji studenti lako pronalaze posao, svi su ostali u dosta velikim problemima. Mislim da naš obrazovni sustav jako loše i sporo reagira na promjene. Što će ti mladi ljudi raditi? Niti ih pripremamo na promjene koje će AI donijeti tom sektoru, a niti se obrazovne institucije i tvrtke pripremaju što će s tim mladima. Jako sam skeptičan oko njihove budućnost na tržištu rada – kaže za Večernji list Z. Božičević.
Plaće su usporile rast. Zbog inflacije i dalje nešto rastu, ali puno sporije nego prije. - Naše tvrtke moraju tražiti nove prilike i nova tržišta, fokusirati se na svoje proizvode koristeći AI alate. To je jedini način da postanu konkurentne i da plaće rastu. Kad nestanu EU fondovi, jako puno tvrtki naći će se u problemima – zaključuje.
U zadnje vrijeme vidim jako puno negativnih i zlobnih komentara prema programerima. Iskreno, ne razumijem razlog tome. Možda zato što članke pišu i komentiraju ljudi koji pojma nemaju o programiranju i softverskom inženjerstvu? Možda je razlog nekakva zavist ili ljubomora?a? Programerstvo sigurno neće tako brzo izumrijeti, a firmi koja planira zamijeniti programere AI-em i dati svoj "source code" i održavanje svog sustava umjetnoj inteligenciji poručujem: sretno, samo naprijed. Programeri nisu "kucači" koda, kako se često percipira u javnosti. Programeri unutar svog posla imaju brojne zadatke: stalna komunikacija s klijentima, osmišljavanje arhitekture sustava, osmišljavanje rješenja i implementacija funkcionalnosti, održavanje sustava, popravak "bugova" (ispadi sustava, incidenti), isporuka rješenja na produkciju, tehnička specifikacija te konstantno učenje kako bi mogli držati korak s novim tehnologijama u razvoju (i još nisam ni pola toga nabrojio). Radi se generalno o dosta teškom i zahtjevnom poslu koji fizički i psihički jako iscrpljuje ljude. A vi koji biste nas rado prekvalificirali u zidare, tokare ili slali u rat, poručujem: ne brinite za nas i našu budućnost, snaći ćemo se mi bolje nego vi. Zato, mladi ljudi koji želite studirati računalne znanosti, nemojte dopustiti da na odluku o vašoj budućnosti utječu jeftini članci i komentari zlobnih ljudi s neispunjenim životnim ciljevima. Ne zaboravite onu staru: "Um caruje, a snaga klade valja." Peace! ;)